Paradoksalno je da smo prije tri godine u Šibensko – kninskoj županiji govorili o velikom broju nezaposlenih, a danas je najveći problem gospodarstvenika nedostatak stručne radne pogotovo u prerađivačkim djelatnostima i u turizmu, istaknuo je na tematskoj sjednici Gospodarskog vijeća Županijske gospodarske komore koja je bila posvećena stanju na tržištu rada i zapošljavanju stranaca, a organizirala ju je Komora pod vodstvom nedavno izabrane predsjednice Magde Lakoš Mioč. Prema iskustvu koje su iznijeli ugledni šibenski gospodarstvenici glavni problem je i loše reguliranom sustavu - radu na crno, nedovoljnom sankcioniranju nezaposlenih koji odbijaju ponuđene poslove, ali i nedorečenoj regulativi vezanoj za agencije koje posreduju u zapošljavanju stranaca i često dovode poslodavcima nestručne i nekvalificirane radnike. Roko Vučetić, direktor Iskra brodogradilišta Šibenik na kraju je upozorio da nam slijedi tsunami, još dramatičnija situacija kako zbog inflacije, pritiska zaposlenika na poslodavce da im povećaju plaće za što hrvatska Vlada nema razumijevanja i ne rasterećuje gospodarstvo tako i zbog ulaska u Schengen koji omogućava strancima da posao traže izvan Hrvatske u razvijenim državama Europske unije.
Na sjednici, na kojoj je vrlo kratko bio i šibensko – kninski župan dr.sc. Marko Jelić bile su i predstavnice Područne službe Hrvatskog zavoda za zapošljavanje u Šibeniku i Policijske uprave šibensko – kninske koje su gospodarstvenicima pružile sve potrebne informacije i objašnjenja i Pokazalo se da su oni zadovoljni radom tih službi, ali da je sustav zakazao.
U Šibensko – kninskoj županiji krajem prosinca bilo je 4 300 nezaposlenih osoba, a u toj je godini u Županiji radilo 4 000 stranaca, upozorila je Magda Lakoš Mioč. Predstavnice HZZ – su objasnile da je ta brojka vezana za nezaposlene trenutna, a da se tijekom godine u vrijeme sezonskim poslova ona kreže oko 2 000 nezaposlenih i to uglavnom teško zapošljivih osoba. „Nedostatak radne snage je veliki problem za održavanje postojeće proizvodnje,a kamo li za nove programe, a na tržište rada odrazilo se i to što je Županija izgubila 12 700 stanovnika”, upozorila je Magda Lakoš Mioč.
Damira Ercegović koja u PU šibensko – kninskoj radi na izdavanju dozvola strancima iznijela je podatak da je među 4 000 stranih radnika u Županiji njih pola bilo zaposleni u ugostiteljstvu i turizmu. Najviše ih je iz B i H -a, Srbije, Sjeverne Makedonije,a na šestom mjestu je Nepal.
Iskustva koja su bez ustezanja iznijeli gospodarstvenici porazna su. Mate Burić, vlasnik MIAB- a upozorio je da ima velike probleme s domaćim radnicima koji zabušavaju na poslu,odlaze na bolovanje i rade na crno. Sam je u radu na crno zatekao neke svoje zaposlenike koji su bili na bolovanju. Stranci koji dolaze žele raditi i prekovremeno, ali Zakon to ne dopušta. Kazao je i kako je školski sustav neusklađen s potrebama gospodarstva.
„Znam da se barem 30 učenika želi školovati za elektroinstalatere, ali ne mogu zbog nelogičnih kvota koje je utvrdila Županija pa ih s emože upisati samo deveteto. Koga se tu štiti, valjda nastavnike u strukama koje su nam nepotrebne, a uporno se nude učenicima”, kazao je.
Jadranko Kozina, direktor tvrtke „Naprijed” u Šibeniku također se požalio na veliki problem rada na crno, ali i na nestručne radnike koji mu dolaze iz inozemstva preko agencija. „Moji radnici odlaze na bolovanje jer ih navodno bole leđa,a onda ih vidim na skelama kako rade na crno. Otišao sam kod njihove obiteljske liječnice, a ona mi je odgovorila da sam neosjetljivi „Židov.”. Preko agencija za zapošljavanje dobivamo mačka u vreći, potpuno nekvalificirane radnike. Ja sam ih nekoliko odmah otpustio, ali morao sam Agenciji platiti posredovanje. Zar oni ne bi trebali jamčiti za stručnost tih radnika koje dovode?”, upitao je.
Gospodarstvenici su ukazali i na problem nezaposlenih koji su prijavljeni na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, ali odbijaju ponuđene poslove na što imaju pravo. Problem je što svi oni imaju zajamčeno zdravstveno osiguranje koje plaćaju zaposleni, rade na crni ili u zemlji ili u inozemstvu. Takvih je u Hrvatskoj oko 400 000, istaknuo je Roko Vuletić.
Po njegovim riječima, zbog nedostatka radnika Iskra brodogradilište mora odbiti više od 20 posto poslova. „ Nama trebaju stručni radnici poput varioca u aluminiju koji su ekstremno deficitarni. Proizvodnju nam sada drže zaposlenici koji imaju preko 50 godina,a što ćemo za desetak godina kada oni odu u mirovinu. To su radnici koji nemaju interesa tražiti posao vani jer su ovdje zasnovali obitelj i zadovoljni su uvjetima rada i to je naša sreća. Na pet radnika koji nam odu i morivinu mo uspijemo zaposliti jednog mladog radnika. Potrošili smo puno novca za promidžbu naših potreba za radnicima, ali bezuspješno. Iscrpili smo i bazen koji nas okružuje. Radnici iz B i H-a i Srbije sada odlaze u razvijene europske zemlje, u Švedsku, Norvešku. Trenutno imamo 25 zaposlenih stranih radnika i toiz Filipina, Nepala i Ukrajine. Ukrajinci su bli zaposleni u Brodosplitu pa su prešli k nama.Preko Zavoda za zapošljavanje organizirali smo tri susreta s zaposlenicima Brodosplita koji ide u stečaj, njih oko 200, ali nit jedna nije htio doći k nama bio zbog putovanja iz Splita u Šibenik što im je problem bilo da ne izgube naknade koje dobivaju. Neshvatljivo, ali je tako. Kada je riječ o našim stranim radnicima moram napomenuti da oni nisu uopće jeftina radna snaga i da smo zbog njihovih plaća morali povećati plaće domaćim zaposlenicima. Međutim, od njihove potrošnje Hrvatska nema ništa. Oni od plaće recmo od 1000 eura ovdje potroše jedna 100 eura, a sve ostalo šalju svojim obitejima”, objasnio je Vuletić.
S problemom nedostatka stručnih radnika, ali i zabušavanjem na poslu i lažnim bolovanjima, sučio se i odnedavni direktor šibenske Luke Zvonimir Novak koji je imenovan nakon što je kutinska Petrokemija koja je vlasnik šibenske Luke prešla u ruke turske korporacije.
„ Ne znam na što se sve izvlače radnici da bi išli na bolovanje,a onda rade na crno. Jednog sam zatekao kako radi na crno, htio sam mu dati otkaz, ali Sindikat me je u tome spriječio”, požalio se,a zanimalo ga je i kako u šibensku Luku mogu doći raditi radnici iz Turske koje zapošljava novi vlasnik.
Predstavnice Hrvatskog zavod za zapošljavanje ukahzale su na kraju i da ima i svijetlih primjera kada je riječ o zapošljavanju i da se veći broj sezonaca uvijek vraća istim poslodavcima, ali i da mnogi poslodavci, pogotovo u turizmu zloupotrebljavaju neke propise pa točno izračunaju u dan da im zaposlenici rade devet mjeseci jer nakon toga ima pravo na naknadu na Zavodu i onda ih šalju nekoliko mjeseci da „prezime” na Zavodu na trošak države.
Dobar primjer kako može biti i drukčije je tvrtka „Drnišplast”. Njezin suvlasnik i direktor Joso Dičak, dugogodišnji član Gospodarskog vijeća kazao nam je da on nema problema s radnom snagom, da su to ljudi koji nemaju namjeru otići raditi u inozemstvo već su zadovoljni uvjetima rada, ali to ima i svoju cijenu. Tako im je sada nakon uvođenja eura i različitih poskupljenja povećao plaće za 20 posto, ali on je općenito krajnje nezadovoljan stanjem u Hrvatskoj i odnosom prema gospodarstvu.
