Kada sam u komentaru vezanom za zapošljavanje u jednoj gradskoj ustanovi izrazila sumnju u to da će biti izabrani najbolji i najsposobniji kandidati nazvala me majka jedne od kandidatkinja, mlade, visokoobrazovane djevojke kazavši kako sumnjam bez raloga jer da je njezina kći, bez ikakvog poznanstva i veze, bila prva na pisanom testu. No nakon nekoliko dana stigao je i za nju hladni tuš – posao nije dobila njezina kći nego kandidatkinja koja je na pisanom ispitu bila sedma. Obrazloženje je da je briljirala na usmenom razgovoru s Povjerenstvom. Nije ovo ni prvi niti će biti zadnji slučaj takvog zapošljavanje. Mnogi su sigurno imali slično iskustvo. Ti usmeni razgovori s kandidatima zapravo služe kako bi se favorizirani kandidati koje je netko preporučio i koji su „jednakiji” od drugih. Nema kriterija kojim bi se dokazalo da je netko bio bolji od nekog drugog jer je sve stvar općeg dojma članova Povjerenstva, a to je odličan prostor za manipuliranje.
Drugi slučaj bilježimo u gradskoj upravi u Šibeniku. Javila mi se prije nekoliko mjeseci jedna Šibenčanka i to ne anonimno nego se predstavila, a povod je bio što, kako je kazala, više ne može gledati zapošljavanja po „babi i stričevima” i namještanje natječaja za djelatnike koji rade na određeno vrijeme. „Ovakve situacije su već postale apsurdno smiješne i nepoštene prema drugim kandidatima koji se jave na natječaj, posebice mladim ljudima punima nade jer neki od njih ne znaju da je njihovo vrijeme utrošeno na prijavu i učenje za testiranje, kao i potrošeni novac uzaludan jer je taj posao namijenjen nekom drugom pa bi bilo dobro da javnost zna”, napisala je.
Upozorila nas je na natječaj koji je u to vrijeme bio raspisan za dvoje zaposlenika u jednom upravnom odjelu u Gradu Šibeniku i to na neodređeno vrijeme. Primijetila je kako se ti natječaji za zapošljavanje na neodređeno vrijeme uopće ne prijavljuju Zavodu za zapošljavanje, na koji su nezaposleni mladi ljudi upućeni. Objavljuju ih samo u Narodnim novinama da ih što manje ljudi vidi jer su namješteni za određene osobe. Dok je natječaj još trajao napisala mi je imena dviju kandidatkinja koje će biti izabrane i to se na kraju dogodilo. Jedna od kandidatkinja je radila na određeno već pet godina u gradskoj upravi, ali u drugom odjelu
Tužno, ružno i obeshrabrujuće za sve mlade,školovane ljude koji žele u rodnom gradu živjeti i raditi.
Zapošljavanje preko veze i poznanstava, a ne prema sposobnosti i iskustvu desetljećima je rak rana hrvatskog društva. Očito da se ta praksa ne mijenja osim što se mijenjaju modusi kako provući protežiranog kandidata, a neki moćnici to rade bez srama i ograda. Sjetimo se samo slučaja Josipe Rimac i njezinog posredovanja kod zapošljavanje te davanja pitanja za testiranje određenim kandidatima u sada već bivšem Uredu državne uprave u Šibeniku.
