Šibenske novine Raskovani objavile su u 27. listopada 1921. godine kratku i jedva uočljivu vijest: U fond Gradske knjižnice darovao je10 dinara g. V. Vukić, učitelj, da počasti uspomenu pak. Vinka Vladovića, pravnika iz Arbanasa. To je prvi spomen šibenske Gradske knjižnice koja je kao institucija službeno i svečano otvorena na današnji dan 17. veljače 1922. godine. Njeni osnivači bili su mladi šibenski intelektualci i javni radnici odvjetnik dr. Boris Novak i liječnik Miloš Škarica, a počeli su je stvarati članovi šibenskog Jugoslavenskog akademskog kluba koji su dragovoljno i volonterski opismenjavali nepismeno stanovništvo šibenskih sela, ali i velikog broja nepismenih Šibenčana. Za potrebe svojih analfabetskih tečajeva sakupljali su knjige, a kako su ih uspjeli skupiti puno, počeli su tražiti tražiti prostora za njihovu pohranu. U početku nisu nailazili na podršku i razumijevanje, ali je njihova upornost ipak orodila plodom, a koliko je njihova nakana vrijedna shvatili su i šibenski dužnosnici pa su misionari pismenosti potkraj 1921. godine dobili prostoriju u lijepoj zgradi Narodne kavane odnosno Sokolskog doma na Poljani koja je na žalost zbog nemara, nebrige za baštinu, ali i drugih razloga srušena nakon Drugog svjetskog rata uz slične razloge kojima je nedavno opravdavano rušenje kina Tesla. Na tom je mjestu u socijalističkoj Jugoslaviji izgrađen Dom Jugoslavenske narodne Armije koji je nakon Domovinskog rata i osamostaljenja Hrvatske pretvoren u knjižnicu pa se tako na tom mjestu povijesni krug priče o šibenskoj Gradskoj knjižnici zatvorio.
Šibenčani su jednodušno pozdravili osnivanje knjižnice pa su joj počeli darovati knjige i uplaćivati novčane potpore za njen rad. Nakon nekoliko mjesec i pribavljanja potrebne dokumentacije šibenska Gradska knjižnica je institucionalizirana pa je uz veliko slavlje svečano otvorena17. veljače 1922. godine.
Osim knjiga do kojih se došlo marom članova Jugoslavenskog akademskog kluba, glavni darovatelji bili su Šibenčani Paško Rossini i Marko Stojić, ali i jedan Splićanin, predsjednik suda u Splitu, čije ime na žalost nije zabilježeno. Osnivači knjižnice Boris Novak, Borisd Novak, Markon Stojić i Paško Rossini proglašeni su njenim počasnim, članovima.
Na dan otvaranja, knjižnica je imala 1105 knjiga i 26 članova, no već do veljače 1923. godine u knjižnicu se učlanilo 406 Šibenčana koji su uredno plaćali članarinu, a knjižni fond je narastao na 2681 naslov, ne ubrajajući revije i novine koje je knjižnica također imala. |
Tijekom svog stoljetnog života knjižnica se morala više puta seliti, no nakon rušenja Narodne kavane, najduže je bila smještena u Plavom neboderu na Baldekinu.
Do 29. prosinca 1970. godine zvala se je jednostavno Gradska knjižnica, a tada je u povodu obilježavanja 550. obljetnice rođenja šibenskog književnika i humanista Jurja Šižgorića, dobila njegovo ime.
Prvu javnu čitaonicu u Šibeniku osnovao je kanonik Josip Mrkica, narodnjak i pučki pisac. Bila je to Slavjanska čitaonica, za Šibenik i njegov napredak izuzetno značajna kulturno - prosvjetna ustanova. Otvorena je 29. siječnja 1866. godine i djelovala je do početka Prvog svjetskog rata. Nakon Slavjanske čitaonice u Šibeniku su djelovale i druge slične institucije. Od 1899 godine Šibenik je imao biblioteku i čitaonicu Hrvatskog sokola, 1917. godine katoličko Akademsko društvo pokrenulo je knjižnicu Pavlinović koja je imala fondom od 5000 naslova. Bila je to prva stručno vođena biblioteka u Šibeniku, a djelovala je do početka Drugog svjetskog rata. Do Drugog svjetskog rata u Šibeniku su postojale čitaonice i knjižnice talijanskog društva Casino (od 1844. do 1943. godine), kojoj je knjigama iz vlastite biblioteke utemeljio Nikola Tommaseo, potom Biblioteca popolare Italiana (od 1910. do 1943. godine), čiji je stručno vođeni fond imao oko 10 000 svezaka, zatim knjižnica Angloameričkog društva te francuska knjižnica i čitaonica Circle francais.
