Maja Šintić, pedagoginja u Turističko – ugostiteljskoj školi u Šibeniku, jedna o kandidatkinja za ovogodišnju titulu “Šibenska grandeca” ima samo 34 godine, a po tomu koliko dugo je aktivistica civilnog društva i što je sve napravila moglo bi se zaključiti da je barem dvostruko starija.
Maja je osvjedočena feministkinja, a feminizam poima kroz borbu ne samo za prava žena nego i svih manjinskih skupina, svih obespravljenih,a u to ubraja I spašavanja napuštenih životinja jer to je za nju životna filozofija. Ona je najbolji primjer za to da je predrasuda to da feministkinje svoj obiteljski život majčinstvo stavljaju u drugi plan jer je uz sav svoj aktivizam i vrlo požrtvovan i posvećena majka dvojice sinova, petogodišnjeg Maka i dvogodišnjeg Nevena.
Volonterka je postala još kao srednjoškolka a to joj je, kakao kaže, odredilo i profesionalno pa je diplomirala pedagogiju i sociologiju. “Za to je zaslužna moja profesorica sociologije u šibenskoj Gimnaziji Marica Sladoljev koja je 2014. godine organizirala da možemo volontirati u Centru za odgoj djece i mladih na Šubićevcu. To me je navelo na razmišljanje o životu u lokalnoj zajednici i o tome na koji način mu ja mogu pridonijeti. Tu je počeo moj aktivizam. Od početka, još kao studentica sam se zalagala za promociju i razvoj volonterizma u Šibeniku do kojeg se u razvijenim zemljama jako drži. Neki pomaci su učinjeni, ali nismo se baš puno pomakli. Čini mi se da je moja generacija bila puno sklonija volontiranju nego što su današnji srednjoškolci i studenti. Oni su u tom smislu dosta pasivni i trebalo bi ih dodatno motivirati”, objašnjava Maja.
Teško joj je i samoj nabrojati u kojim je udrugama sve volontirala I koliko je akcija pokrenula I u koliko ih je sudjelovala . Šibenska udruga mladih, Ardura, RODE, Klub mladih I Fotopoetika samo su neke od njih.
Prije je bila vrlo aktivna u zaštiti napuštenih životinja kod udrugu “Šibenski prijatelji “. Njih pet – šest žena, prisjeća se, tih su godina, kada javnost nije bila toliko osviještena o potrebi zaštite tih životinja, doslovno izgarale na tim akcijama.
“ Šibenik je tada bio pun napuštenih maca i pasa. A mnogim ljudima je ilo normalno baciti na ulicu ili negdje u prirodu tek rođene mačiće. To je za mene bilo frustrirajuće I na njihovom spašavanju sam se zaista istrošila. Bilo je dana kada sam u svom domu uz svoje kućne ljubimce imala još pet šest maca i toliko napuštenih pasa. Mi smo male, tek rođene mace hranile na dudicu i tako smo ih spasile od sigurne smrti. Na kraju smo taj projekt morale zatvoriti. Danas je situacija bolja, ali problem postoji i dalje. Smatram da bi zaštita napuštenih životinja treba biti komunalni posao kojim bi se trebale baviti profesionalne službe koje u gradu plaćamo, a ne volonteri i udruge koje bi se trebale baviti zagovaranjem”, kategorična je Maja.
Završila je niz edukacija i tečajeva. Smatra da cjeloživotno obrazovanje ne bi trebala biti fraza i floskula nego da je to nešto čemu svi moramo težiti. “ Sve što sam na tim tečajevima i edukacijama naučim ne zadržavam za sebe nego to nastojim prenijeti dalje, zainteresiranim aktivistima u Šibeniku. Inače sam okružena ljudima koji razmišljaju slično meni i nije ih teško motivirati”.
Smatra da je i dalje potrebna borba za jednakopravnost žena i u poslovnom i u privatnom, obiteljskom životu,a posebno je osjetljiva na problem nasilja nad ženama. “Žene su i dalje u lošijem položaju od muškarca, u poduzetništvu, na poslu, u obitelji. To I one same moraju osvijestiti da bi poboljšale svoj položaj u društvu. Aktivirala sam se i na rješavanju problema osiguravanja menstrualnih potrepština za djevojke što je odnedavno aktualno pitanje”, ističe.
Poznata je i po beskompromisnoj borbi za svoje stavove i uvjerenja te da nema “dlake na jeziku”.
“Takva sam jer me moja mama od malih nogu učila da se borim za sebe I da ne prešućujem ono što mi smeta. Da ne šutim na nepravdu. Svoju djecu jednako tako odgajam, puno sam s njima I pokušavam ih odgojiti kao feministe, da u životu svakog i sve poštuju. Jedino tako ćemo uspjeti izgraditi bolje društvo od ovog današnjeg”, iskreno će Maja.
Uz zahtjevan posao I obitelj, uspijeva biti aktivistica prvenstveno zbog toga što, kako kaže, ima veliku potporu u svom partneru s kojim ima djecu. Nisu se službeno vjenčali već njeguju partnerski odnos izvan braka, ali sve obveze i poslove ravnopravno dijele. “Čini mi se da je moj partner više puta od mene promijenio pelene našoj djeci”, dodaje.
Kaže da ju je iznenadilo to što je predložena za “Šibensku grandecu”. “Bila sam zaista iznenađena i zatečena. Upitala sam samo sebe čime sam to zaslužila, što sam to tako značajno napravila i trebalo mi je da to osvijestim. Lijepo je to što se žene među sobom potpomažu, što govore jedna o drugoj jer kada već nemamo u ovo gradi čak niti jednu ulicu sa ženskim imenom bitno je da smo međusobno solidarne
