Datum objave: 08. Veljača 2021

LOREDANA BAHORIĆ ZA DNEVNO.HR / U Šibeniku sam rođena, odrasla, potomak sam jedne od najstarijih šibenskih obitelji, a u Zagrebu sam od 18. godine pa glasam za ŠiZag

Diana Ferić
Diana Ferić

Loredana Bahorić vlasnica je poznatog i desetljećima prepoznatljivog butika “Charlie”, originalna modna dizajnerica, nekadašnja manekenka, inspiracija mnogim ženama, ne samo načinom odijevanja. “Charlie” je tijekom vremena postao kultno mjesto mode, koje je zagrebačku dizajnericu rodom iz Šibenika potvrdilo kao vrhunsku umjetnicu neponovljivih kreacija, prenosimo s portala Dnevno.hr.

Spremate li novu kolekciju?

Trenutno sam zaokupljena plasiranjem capsule kolekcije pod nazivom Comfy – na online platformu www.charlie-design.hr. Riječ je o kolekciji udobnih odjevnih predmeta od pamuka u bijeloj i crnoj boji koji imaju sportski štih, ali ipak su u prepoznatljivom Charlie stilu.

Koje su vam kolekcije bile posebno značajne u karijeri?

Posebno mi je draga kolekcija “15 nam je godina tek”, prikazana u Muzeju Grada Zagreba, rađena u bijelom i svjetlosivom organdiju. Arty, promišljena, čista sa sjajnom scenografijom. Zatim “Da Vincijev kod” 2004. (nagrada za najbolju kolekciju Zagreb Fashion Weeka), jedina kolekcija koja je rađena u bojama, crvenoj, zelenoj, smeđoj. Cijela priča je postavljena u vidu Da Vincijeve “Posljednje večere” te je u tom smislu zamišljen i sam defile. Teško je izdvojiti one najbolje, ali recimo da mi je u najsvježijem sjećanju ostala i posljednja koju sam radila u HDLU-u nazvana “Lori Was Here”. U fantastičnom prostoru HDLU-a bilo je 30 potpuno bijelih modela odabranih iz cjelokupnog opusa, koji su sjajno obilježili 30 godina postojanja.

Kako je došlo do vaše fascinancije modom?

U mladosti sam se profesionalno bavila manekenstvom i odluka o studiranju modnog dizajna došla je nekako spontano. U tim danima sama sam bojila, šivala, izmišljala odjeću jer nije previše toga bilo dostupno. Prvi butik otvoren je 1987. u Šibeniku i dvije godine poslije u Zagrebu u Vlaškoj 47, gdje se nalazi i danas.

Što vas nadahnjuje?

Teško je verbalizirati inspiraciju, gotovo nemoguće imenovati je. Od neke jednostavne misli u glavi kao da se vuku niti koje nekako suvislo, ili samo meni tako izgleda, tvore prepoznatljivu modnu priču. Gotovo da je jedina konstanta u tome monokolor – zimi je to bazično crna, a ljeti bijela boja. Naravno da su i druge boje prisutne u samoj prodaji, ali crna, odnosno bijela, čine okosnicu svake priče.

Zašto?

Bijelu boju oduvijek povezujem s ljetom u smislu nesputanosti, lakoće, slobode, inače je doživljavam kao nešto čisto i uvijek u meni budi neku pozitivu. S druge strane, crna je, koliko god svašta o njoj pisali, najzahtjevnija i najdublja od svih boja. Sve je u njoj sadržano, šalje neku zaokruženu poruku. Koliko god je smatrali zatvorenom, ja to ne vidim tako. Često koristim puni uz prozirni materijal i to odjednom djeluje lepršavo iako je riječ “samo” o crnoj boji. Upotrebom različitih tekstura crne dobiva se genijalna dinamika bez osjećaja nedostatka boje. Tako, na najbolji način upotrijebljena crna, bila je u jednoj od mojih najdražih kolekcija “Vjetar – Ljudi ne razumiju vjetar, on se samo želi poigrati njihovom kosom”. To je bila kompletno crna priča. Kolekcija se sastojala od 12 vrsta različitih crnih materijala. Modeli su na sceni prolazili pokraj divovskog ventilatora koji je nosio njihovu kosu, odjeću… To mi je definitivno jedna od najdražih kolekcija.

Koji su kreatori utjecali na vaš umjetnički senzibilitet? 

U svakom slučaju to je japanska avangardna estetika koja je 70-ih promijenila način razmišljanja, Rei Kawakubo – Comme Des Garcons, Yohji Yamamoto. Alexander McQueen s nevjerojatnom je lakoćom radio kolekcije visoke mode. Njegovu suradnju s Philipom Treacyjem, izrada šešira, smatram nečim najljepšim i najvjerodostojnijim što se dogodilo u modi posljednjih desetljeća. Naravno da ima puno genijalaca kojima se iskreno divim, ali ovo su najvažniji. Kad je riječ o hrvatskoj modi, cijenim sve koji su uspjeli opstati u ovim zahtjevnim vremenima.

Radili ste jedinstvene modne kreacije od neuobičajenih materijala. Možete li nas podsjetiti kakve?

Radila sam haljine koje su bile umočene u gips te izgledale potpuno skulpturalno; naravno, nisu bile nosive, služile su kao fantastična dekoracija u izlogu. Jako su mi se sviđale i haljine od materijala koji imitira papir. Rezultat je također bio zadovoljavajući. Za izložbu u Galeriji Sv. Krševan u Šibeniku radila sam haljine od razglednica na koje sam printala slike prethodnih Charliejevih kolekcija. To je izgledalo jako dekorativno sa snažnim autorskim pečatom. Trenutno radim mini kolekciju od žice. Zapravo je po mojim nacrtima radi umjetnica Sanja Sašo. To je, naravno, za izlog i za potrebe jednog snimanja, ali nikad ne prestajem biti kreativna. Oduvijek su me zanimali alternativni materijali u izradi odjeće, ali kad živiš od onoga što radiš, to ti, dakle, nije hobi, nego bazičan posao, poprilično si zakinut u razmišljanju. Ogromna je razlika u pristupu izrade kolekcije od koje živiš, koja bi se trebala prodati, i neke tvoje utjelovljene vizije koja nije nosiva, koja je arty.

Kako se danas u kriznim vremenima može živjeti od avangardne mode i kako ste prije živjeli?

U svakom slučaju, današnje je vrijeme u najmanju ruku zahtjevno i nadam se da će u svim kreativcima iznjedriti najbolje od njih. Mnogostruko veći napor je potreban u odnosu na ono vrijeme prije. Iako nas gotovo bombardiraju svakakvom odjećom sa svih strana, nekako mi se čini da su se ljudi okrenuli nekakvim drugim prioritetima, što je bazično dobro.

Jednom ste rekli da ne možete živjeti od toga da ljudi uđu u butik kao u galeriju, dive se i izađu… 

To je izvučeno iz konteksta. Riječ je bila o tome koliko pojedina odjeća košta. Rekla sam da moji komadi nisu skupi, da bi zapravo mogli biti puno skuplji, ali da namjerno ne stavljam više cijene u situaciji u kojoj se nalazimo… Kriza, virusi, kojekakve prijetnje izvana. Htjela sam reći da nitko ne može živjeti od toga što ga netko tapše po ramenu i hvali njegov rad. Onaj moment kad klijent nešto kupi potpuno je zaokružena priča. Tad imaš povratnu informaciju i ciklus se može nastaviti. Slažete se?

Rekli ste da živite u Zagrebu, ali pripadate Šibeniku. Što vam znači Šibenik?

U Šibeniku sam rođena, odrasla, potomak sam jedne od najstarijih šibenskih obitelji Baranović, a osim svega toga, i prvi “Charlie” je otvoren u Šibeniku, tako da su te veze neraskidive. Teško mi je zamisliti ljeto bez boravka u Šibeniku, šetanja ulicama na kojima sam odrasla i kupanja u pustim uvalama. A s druge strane, od 18. godine sam u Zagrebu, tako da je i Zagreb moj grad. Prije par godina u jednom intervjuu se nisam mogla odlučiti za grad pa mi je Tomi, sin Tomislav Bahorić, preporučio da napišem ŠiZag. Evo, glasam za ŠiZag.

Sin je krenuo vašim stopama, a u modnom biznisu ste sa suprugom Brankom. Kako poslovno funkcionirate kao obitelj?

Suprug i ja smo zajedno osnovali “Charlie” i on je oduvijek neeksponirana figura, vodi ovaj manje lijep, financijski dio posla. Tomi je nakon diplome odlučio osnovati vlastiti brend Spirit by T.B. koji sad egzistira deset godina. Tomi radi promišljenu mušku odjeću pročišćenih linija koja odlično funkcionira i na ženama. Studio nam je zajednički i o svemu se konzultiramo. Tomi mi je i najveći kritičar, ali i najveća podrška. Naravno da dolazi do nesuglasica, ali to brzo rješavamo.

Iz kategorije: Vijesti