Datum objave: 04. Veljača 2021

SNJEŽANA JUŠIĆ, KANDIDATKINJA ZA 5. ŠIBENSKU GRANDECU/ Da se još deset puta rodim uvijek bi birala posao medicinske sestre jer me on potpuno ispunjava

Diana Ferić
Diana Ferić

Biti  medicinska sestra u svakom slučaju nije običan posao  nego  poziv  kojem se potpuno  posvećuješ,  a u doba pandemije i koronavirusa  najbolje se pokazalo da je to tako. Zbog toga ne čudi što je za jednu od kandidatkinja za ovogodišnje priznanje "Šibenska grandeca" predložena  Snježana Jušić, glavna sestra šibenske Opće bolnice, jer se , kako su kazali predlagatelji, sve što se u Bolnici događalo tijekom koronakrize  prelomilo preko njezinih leđa. No ona  tvrdio suprotno - da je bila prva među jednakima i da  su pravi heroji njezine kolegice  i kolege, medicinske sestre i tehničari koji su bili u Bolnici kada je to bilo potrebno unatoč tome što su znali da je to rizik i za njih i za njihove obitelji:

" Mi o  COVID-u 19 nismo  znali ništa. Neki su tu situaciju ignorirali i omalovažavali  ili smo se  jako bojali tre infekcije, ne toliko zbog nas nego da ne zarazimo svoje najbliže, svoju djeci, roditelje.  I ja sam imala te strahove, ali me ipak nisu blokirali u radu", priznaje ta hrabra žena na leđima koje je puno toga  u šibenskoj bolnici od problema parkiranja u krugu Bolnice, rada bolničke kuhinje do osjetljivog rasporeda medicinskih sestara po odjelima, a posebno preraspodjela u vrijeme korona krize", kaže ona i dodaje:

" Morala sam, u ovo vrijeme neke stvari prelomiti u sebi kada je riječ o tome kako preraspodijeliti zaposlenike i nekima naložiti da moraju raditi  na COVID odjelima. Znala sam da, kada je o rasporedu ljudi riječ, moram imati jasne kriterije, i da ću inače krahirati jer nitko ne želi  imati doticaj sa zaraženima. I onda sam odlučila da ću poštovati stroga pravila struke - ako je netko zbog bolesti u rizičnoj skupini njega ću izuzeti , ali svi ostali moraju pristati na rad u COVID ambulanti.  U ovakvim izvanrednim situacijama mora se točno znati što tko radi. Izvlačila sam osoblje iz drugih odjela i preusmjeravala ih na COVID 19 odjele. Bilo je otpora, ljudima nije bilo lako, ali ja sam kod sebe  pregrmjela  to kada sam odredila kriterije za tu preraspodjelu", objasnila nam je smireno i staloženo,  , sigurna u sebe bez čega sigurno ne bi mogla takve poslove obavljati.

Snježana Jušić je magistra sestrinstva, a veći dio svog radnog vijeka provela je kao glavna sestra na jednom od najtežih i najizazovnijih bolničkih odjela - u koronarnoj jedinici. Raditi je počela vrlo rano, odmah nakon završene srednje medicinske škole, a prvo radno mjesto joj je bilo  medicinska sestra u ambulanti na Žirju.  Supruga je i majka dvoje  sada odrasle djece, kćerke Ivane i sina Grge koji žive u Zagrebu te ponosna baka dvojice unuka Danijela i Tibora, Ivaninih sinova. Snježana govori mirno i staloženo, a svakom riječi potvrđuje sigurnost, odanost i ljubav prema pozivu kojim se bavi. Jer, kako će više puta tijekom razgovora naglasiti, biti medicinska sestra nije posao, već poziv i ljubav.

- Medicinske sestre čovjeka prate od rođenja pa do njegovog odlaska „na drugi svijet“. One su s pacijentom i subotom i nedjeljom, noću i danju, na blagdane, kako bi narod rekao „ I svecom i petkom“. Uvijek su tu, dok liječnici imaju drugi opis poslova, ali i jedni bez drugih ne mogu pružiti kvalitetnu skrb pacijentima ",  riječi su kojima nam je opisala svoj poziv. Na pitanje kako to da se odlučila za poziv medicinske sestre kaže da nakon dvije godine općeg, tzv. Šuvarovog, obrazovanja kad je upisala smjer za medicinske sestre, o samom poslu nije puno znala.

- Moja mama je znala reći kako medicinske sestre imaju lijepe uniforme, a ja nisam imala pojma da one rade i noću! Međutim, kad sam počela raditi, a bilo je to 1988. godine, dan po dan, taj poziv me naprosto preuzimao. Danas sa sigurnošću mogu reći da se šest puta rodim, svaki put bih izabrala ovo zanimanje i poziv medicinske sestre. Mislim da nema ljepšeg poziva na svijetu.

Ističe kako je sigurnost, i mogućnost brze reakcije na svaku izvanrednu situaciji stekla upravo na koronarnoj jedinici.

" To je intenzivna jedinica gdje se primaju izuzetno hitni, životno ugroženi pacijenti. Mene je rad u toj jedinici toliko ispunjavao, to je moja prva i najveća ljubav u ovom poslu, tako da mi je prijelaz na novo radno mjesto, za glavnu sestru Bolnice, u početku bio užasan šok, čak negativan, jer sam se izmakla iz tog direktnog kontakta s pacijentima u ušla u neku drugu sferu punu administracije i druge vrste poslova. Ali i to sam prevladala i sad je to sasvim druga priča. Dok sam tu bila glavna sestra pacijenti ne bi govorili da su ležali ili da leže u koronarnoj jedinici nego kod Snježane",  govori Snježana.

Prije sedam godina došla je na mjesto glavne sestre Bolnice koja danas broji 960 ukupno zaposlenih, a trenutno je među njima 367 medicinskih sestara i tehničara. Na pitanje što znači biti glavna sestra bolnice, posebno u vrijeme ove nesretne pandemije koja je prije godinu dana zahvatila svijet, Snježana odgovara:

- Prije svega ja sam medicinska sestra i to mi je uvijek na prvom mjestu. A medicinske sestre i tehničari su ljudi koji su u svojem životu odredili raditi izuzetno težak, human i nadasve zahtjevan posao. Biti glavna sestra bolnice znači ne zaboravljati da ste, kao i svi u bolničkom sustavu, prije svega tu zbog pacijenata. Ujedno, to znači biti domaćica jedne velike kuće u kojoj su djelatnici različitih profila. Unazad nekoliko godina glavne sestre imaju ulogu pomoćnice ravnatelja za sestrinstvo, što u praksi znači da su u svojem statusu izjednačene s ostalim pomoćnicima upravo zbog potrebe da medicinske sestre i tehničari, kao najbrojniji članovi zdravstvenih timova, imaju ravnopravnog predstavnika u upravi zdravstvene ustanove.

Mislim da neću pretjerati ako kažem da nema situacije u bolnici koja „ne okrzne“ glavnu sestru bilo u radno vrijeme ili izvan njega, a koje se tiču gotovo svakog segmenta rada. Odnosi se to i na kadrovske politike, koje su naročito došle do izražaja u covid situaciji. To vam podrazumijeva razmještanje osoblja, pokrivanje svih segmenata rada uz uvažavanje svih specifičnosti i različitosti radilišta. Tu je i pomoćno osoblje, kuhinja i tehnički poslovi te uloga glavne sestre kao spone s liječnicima. Na neki način uloga glavne sestre je biti koordinator svih tih dijelova sustava", objasnila nam je.

U pandemiji  koju živimo već godinu dana  mora raditi sve to i još značajno pojačano.

"Ono što je presudilo da se mi kao bolnica uspješno borimo i izborimo, bar do sada, sa svom tom nedaćom je jedna odgovorna i visokoprofesionalna priprema predvođena našim timom za na čelu s dr. Blažom Bilić i našom sestrom Patricijom Dulibić te svim drugim akterima. To su žene koje su puno prije nego je sve počelo, krenule s pripremama - od nabavljanja svih potrebnih sredstva za rad u novim okolnostima, kojih u početku baš i nije bilo, do planiranja što ćemo napraviti u slučaju scenarija A, B ili C.Tako smo išli s otvaranjem radilišta i planiranjem kadrova za primanje covid pacijenata prvo na jednom, a kasnije na drugim lokacijama. U najdramatičnijem periodu epidemije imali smo četiri lokaliteta s covid pacijentima. Osigurati kadar, prvenstveno medicinske sestre, što je bio moj posao, bio je veliki izazov", kaže Snježana.

Danas je situacija puno lakša, manje je covid pacijenata u našoj bolnici, ali ne znamo što će biti dalje. Sve to teško vrijeme herojski su iznijeli i iznose zdravstveni djelatnici, a među njima posebno medicinske sestre- reče Snježana. Na pitanje kako je reagirala na vijest da je kandidatkinja za „Šibensku grandecu“ kaže kako je na prvu pomislila da je poruka poslana na krivi broj.

"Ja vam samo radim svoj posao i radit ću ga najbolje što znam i mogu, sve dok god sam tu. Iskreno, bila sam zatečena, jer mislim da ima toliko medicinskih sestara, posebno u ovih zadnjih godinu dana, koje su učinile i čine toliko toga za ljude, pacijente i da su sve one zaslužile biti i za mene jesu „grandece“. Hvala onima koji su me predložili jer to je svojevrsna nagrada i priznanje za sve medicinske sestre. I  nadajmo se da je godina Covida iza nas, ali ako bude trebalo opet ćemo dati sve od sebe, pomagati i spašavati ljude", poručuje  Snježana koja se uz sav svoj stresan i zahtjevan posao naše vremena i za sebe, za šetnje, uživanje u kupanju u moru ili čitanje knjiga. Ponosna je na svoju djecu i unuke,a li napominje kako je djeci medicinskih sestara život od ranog doba teži jer  svaku treći ili četvrtu noć mame nema jer je na dežurstvu,a često se s mama ne mogu družiti ni za blagdana jer one tada rade.

Iz kategorije: Vijesti