Da je Hrvatska pravna država i da postoji pravna sigurnost, nikada ne bi postojao povod za moje izjave odnosno na demanti suca Krnić na članak objavljen u Šibenik in-u a koji je vezano uz moja „pravosudna“ iskustva odnosno članak prethodno objavljen u Telegramu („Petrina podnio ustavnu tužbu protiv suca Krnić, nije znao za ročišta niti za odvjetnika koji ga je zastupao“), ističe Stipe Petrina
Hrvatska 2020 godine prema indeksu vladavine prava je na europskom dnu, od nas su gori samo Grčka, Bugarska i Mađarska.
Podsjećam, uzrok sudskog postupka u kojemu je sudac Krnić od mene tražio 50.000 kuna na ime naknade štete zbog duševnih boli, moj je govor sa saborske govornice kad sam u Saboru između ostalog, kao saborski zastupnik, u okviru rasprave vezane uz pravosuđe, prozvao dotičnog (izjavio sam da postoji opravdana sumnja, po tome zaključujem da se više niti ne smije razmišljati o „opravdanoj sumnji„ ) ali i druge suce s našeg područja. (Sjetite se primjerice postupka Horvatinčić).
Da postoji pravna sigurnost, za ono što sam rekao a što uostalom većina vas misli o sudstvu, bi bih zaštićen saborskim imunitetom pa postupak suca Krnić protiv mene ne bi bio niti moguć. Ovako o tome uživa li saborski zastupnik imunitet županijski i općinski sudovi odlučuju u pojedinačnim postupcima (ovisno tko je u igri) a suci imaju oprečna stanovišta o tome da li je saborski imunitet za izgovorenu riječ „snažan“ kao primjerice vijećnika u vijeću mjesnog odbora (koji ne odgovara za izgovoreno na sjednici). Istovremeno na ovaj način građanima se jasno daje do znanja da je bolje i sigurnije šutjeti. Dok naši suci potiru slobodu govora, Europski sud za ljudska prava dana 8.1.2018. u svojoj presudi ECHR-3781 (2018) očitao je Hrvatskoj lekciju i jasno poručio da se suci itekako smiju kritizirati. Primjerice na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti Maji Šupe isplatio sam 50.000 kuna a s druge strane Horvatinčić još nije u zatvoru. U Hrvatsko istina je skup sport.
Najstrašnije i najznakovitije u ovom postupku izjava je suca Krnića u njegovom demantiu kada isti tvrdi da zna da je cit:“ odvjetnik Milan Petričić u spis priložio valjanu punomoć na kojoj je potpis davatelja punomoći Stipe Petrina“. Dakle sudac Krnić koji je tužitelj u postupku koji je završio u njegovu korist (premda je dosuđen iznos koji je za 80% manji od zatraženog), zna kako izgleda moj potpis na punomoći! U međuvremenu nisam ni znao da se postupak vodio, da su održana ročišta a za presudu iz Zadra sam saznao slučajno kad mi je na sudu u Šibeniku drugi odvjetnik rekao „Stipe čuo sam da si izgubio spor protiv Krnića“. Ostao sam zapanjen!
Zbog toga ovo me podsjeća na one priče što kolaju po sudu, znate ono o međusobnom dogovoru odvjetnika suprotnih stranaka na štetu jedne stranke. U ovom sudskom postupku nisam sudjelovao niti sam odvjetniku Petričić dao punomoć a ponajmanje nisam znao da su održana ročišta jer bi bio na njima i rado bi se sučelio sa Krešom Krnićem. Baš zato nisam ni uzimao odvjetnika a odgovor na tužbu napisao sam sam.
Dakle sve to sudac Krnić itekako zna i ne može demantirati „ DA JE ODVJETNK RADIO NA SVOJU RUKU„ Ne može to osporiti jer sam odvjetnik to PRIZNAJE. Na kraju „moj“ samoprozvani odvjetnik nije niti popisao trošak jer je očito znao da će izgubiti spor na moju štetu.
U svakom slučaju, svima je već jasno da pravila nisu jednaka za sve. Sudac Krnić u svome demantiju poziva se i na događanja sa izbora. Iako je u konkretnom slučaju primjerice čuvanje izbornog materijala utvrđeno posebnim pravilnicima koji određuju rokove ali i osobe koje su ovlaštene čuvati izborni materijal, ODO Šibenik nije bilo zainteresirano za progon jednog suca kao što ni ODO Zadar ni godinu dana nakon moje prijave još ništa ne poduzima u vezi odvjetnika koji je u predmetu Krnić lažirao moju punomoć ali i priznao svoj krimen. Moja prijava počinjenja kaznenog djela je duboko u ladici Zadarskog ODO-a, tužba za naknadu štete protiv odvjetnika koji je napravio sve da izgubim spor, još uvijek nema zakazano ročište radi raspravljanja a Hrvatska odvjetnička komora ne dira svoga člana iako je sam priznao da je falsificirao moju punomoć. Za neke pravila očito ne vrijede a za jedan dio javnosti koja šutke trpi i ne preispituje vlast postoji kategorija „pravomoćne sudske presude“. Time sve završava.
Međutim ono što je jedino važno je činjenica da Krešimir Krnić u svom demantu doslovno ništa nije demantirao. Dapače , ono što je u članku posebno zanimljivo i zlokobno nije i ne može demantirati: „Naveo je da je njegova kaznena prijava protiv Krnića odbačena iako je utvrđeno da ju je utemeljio na istinitim činjenicama, a Krnić je priznao nezakonito postupanje.“
Nadalje nije demantirao: „…jer je, kao predsjednik izbornog povjerenstva u Primoštenu, zaprimao kandidature izvan roka i neuredne, odbijao primiti kandidaturu Petrinine liste itd, ”pa posljedično jest utjecao na izborni rezultat” i to u korist osoba koje su se kandidirale na listama HDZ-a. Priložio je sudu i tri predstavke protiv takvih Krnićevih postupanja Državnom izbornom povjerenstvu na koje nikad nije dobio odgovor.“
Najgore od svega je što prvostupanjski sudac Katje Morić Arambašić, drugostupanjski sudac Senija Ledić, Vrhovni sud jednostavno ili ne poznaju Ustav RH ili ga ignoriraju Naime, članak 76. stav 1. Ustava RH jasno kaže: ZASTUPNICI U HRVATSKOM SABORU IMAJU IMUNITET !
Ovakvo ignoriranje Ustava izaziva strah svakog normalnog u ovoj zemlji. Po čemu bi vijećnik u gradskom vijeću ili vijeću gradske četvrti i mjesnog odbora imao jači imunitet od saborskog zastupnika. Koja je logika osim da se one glasne tužbama ušutka a da se drugi nauče da je bolje držati jezik za zubima.
Ako se saborski zastupnik kažnjava na ovakav način što tek ostali građani mogu očekivati od Sudova .
Sve skupa čini me da parafraziram velikog Dantea: Vi koji ulazite u sporove sa sucima napustite svaku nadu da ćete dobiti PRAVO a još manje PRAVDU .
Bez obzira na to, i bez obzira na ishod neću stati! Uostalom Krešo Krniću ovo je tek prva runda a među narodom možda ima još „Petrina“ kojima je puna kapa svega.
Stipe Petrina
