Sve je manje izgleda da se na hrvatskom stolu i hrvatskom pijatu nađe hrana proizvedena u Hrvatskoj. Najave velikih ulaganja u hrvatsku poljoprivredu ostale su samo najave, a od milijardi koje su spominjane za sada je najveći učinak - povećani uvoz hrane.
Prema zadnjim statističkim podacima Hrvatska proizvodi samo višnje, trešnje i mandarine iznad svojih potreba pa ih može izvoziti. Sve ostalo ne proizvodi se u dovoljnim količinama pa se mora uvoziti. Ako se izostave naranče, limuni, banane i drugo voće koje ne uspijeva u našim klimatskim uvjetima, nejasno zašto Hrvatska mora uvoziti primjerice zelenu salatu. Od oko 1900 tona uvezene salate 1000 tona smo kupili kod susjeda, u Srbiji. Iz Srbije dolazi i trećina mrkve, cikle, krumpira... Samo na uvoz krumpira Hrvatska je potrošila pet milijuna eura. Ukupno je na povrće iz tuđih vrtova potrošeno 29 milijuna eura, a još 35,6 milijuna eura potrošeno je na uvoz voća, orašastih plodova i lubenica.
Hrvatska ne bi bila Hrvatska bez apsurda i paradoksa. Ne samo što uvozi voće i povrće koje može sama proizvoditi nego je prošle godine za uvoz oko 2 posto manjih količina svega toga nego 2018. godine, potrošila čak 18 posto više eura.
Nagradno pitanje glasi: Tko je sve to platio?
Nagrada za točan odgovor je podatak da Hrvatska proizvodi tek 50 posto jagoda koje pojede, te 67 posto krumpira i 70 posto šljiva. Tek utjehe radi lani je Hrvatska uvezla 9000 tona krumpira i 6000 tona kapule i gotovo 2000 tona slate.
Ministarstvo poljoprivrede suočeno s ovim podacima upozorava građane Republike Hrvatske da u slučaju drugog vala koronavirusa "postoji mogućnost da određene vrste voća i povrća budu nedostupne na domaćem tržištu".
