Pompozno, u nazočnosti premijera Andreja Plenkovića i njegovih prvih suradnika prezentiran je nedavno u Šibeniku sustav kontrole ribarske djelatnosti uz objašnjenje da će se sada moći pratiti što se događa s ulovom od vađenja iz mora do dolaska ribe na stol potrošača. Pokazana je suvremena digitalna oprema kao zadnji tehnološki krik,a nakon ntoga je održana Konferencija o ribarstvu.
Kako su to doživjeli ribari u svojoj je kolumni na portalu Morski.hr objasnio Petar Baranović. Prenosimo je u cijelosti.
Prošlo je gotovo deset dana od održavanja skupa, zvučnog imena Konferencija o ribarstvu! Nisam pisao kolumnu odmah, želeći dobiti na objektivnosti, koristeći vremenski odmak, kao provjereni filter subjektivnog. Moram biti korektan pa kazati da smo uredno pozvani, kao nova sektorska udruga ribara, te smo na skup otišli puni očekivanja, spremni na dijalog i s definitivno pozitivnim pristupom!, piše Baranović.
Fascinantan start u jutarnjem terminu, uz nazočnost gotovo pola Vlade, i uz nazočnost i samog Premijera, nekom izvana svjedočio bi o velikoj brizi za sektor i pozornosti spram ribara. Naravno, daljnji slijed u programu brzo nas je demantirao.
Sve su pratili momci iz MORH-a
Predstavljena je javno, novonabavljena oprema, eskadrila dronova, najavljenih navodno za ribarstvo, koju su pratili momci iz Ministarstva obrane, brzih gumenih glisera i još neke tehničkih novina, ali odmah je bilo svakom upućenom jasno da je zapravo sredstvima za ribare, nabavljena oprema za vojsku!
Nakon tog paradnog dijela, zaputili smo se u konferencijski centar nedaleko od Šibenika, očekujući otvaranje dijaloga o problemima koji nas doslovno gaze, želeći kroz razgovor brifirati odgovorne, pa i samog ministra o načinu njihovog rješavanja!
Car je gol!
No, nakon kratkog vremena, shvatili smo da je skup zamišljen kao prezentacija “učinjenog”, i kao parada vlasti i njihove kamarile! Postavljanje pitanja ribarima nije bilo moguće, pa se većina razišla već nakon ručka, koji smo iskoristili uglavnom za međusobne konzultacije.
Ribari koji nemaju pravog veza za brodove, koji vezuju plovila jer nema posade za njih, koje udara bezumlje Uprave za ribarstvo jednako kao i previsoke cijene goriva i drugih troškova, nisu dobili priliku da se očituju, već su ostali zabezeknuti razinom zatvorenosti elite za njihove muke!
Važno je pri tome primjetiti, da je i taj glamurozni uradak službe za odnose sa javnošću, isfinanciran dobrim dijelom novcem iz fondova, koji bi trebalo trošiti za jačanje sektora i potporu ribarima.
Kako god, ono što mi je sijevalo kroz glavu u ljutnji i razočaranosti, na kraju me sjetilo na Andersenovu bajku, kojoj je poruka toliko jasna, da smo je razumjeli i kao djeca! U nadi da će je shvatiti i naš ministar Tolusić, u maniri onog mladića iz bajke, koji je otvorivši vrata carevih odaja uzviknuo, kažem i ja ministru; gospodine ministre, Car je gol, i to definitivno, kad su ribari u pitanju!, poručuje ministu Tolušiću Petar Baranović, čovjek koji se iz saborski klupa vratio na svoju kočaricu, svom osnovnom poslu, onomu što je radio prije nego što je ušao u politiku što su rijetki napravili.
