Sidebar Menu

Datum objave: 27. Siječanj 2019

Ne ponovilo se:Danas je Dan sjećanja na žrtve holokausta

Diana Ferić
Diana Ferić

Na današnji dan, 27. siječnja 1945. Crvena armija ušla je u najzloglasniji i najveći nacistički logor Auschwitz u Poljskoj te se ovaj datum obilježava kao Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta. Zločine koji su počinjeni u ime nacističke ideologije ne smijemo zaboraviti.

Rasistički progon i istrebljenje Židova, Roma i drugih takozvanih nearijevskih rasa, političkih neistomišljenika, invalida, homoseksualaca i ratnih zarobljenika, koje je nacistička Njemačka pokrenula i provodila diljem Europe, mračna je strana povijesti s trajnim posljedicama. Isticanjem važnosti sjećanja na žrtve i preživjele odajemo počast milijunima nedužnih žrtava te upozoravamo na opasnost rasne mržnje. Na to podsjeća  SDP Šibensko - kninske županije na na svojoj Facebook stranici.

U koncentracijskom logoru Auschwitz ubijeno je prema priznanju zapovjednika logora na suđenju Rudolfa Hessa oko 2, 5 milijuna ljudi i oko 500 tisuća je preminulo od gladi i bolesti. (Rudolfa Hessa su 1947.godine na ulazu u logor Auschwitz objesili). Kada su tog 27. siječnja 1945.godine ruski vojnici ušli u logor našli su 7 600 preživjelih logoraša koji su bili živi kosturi, podsjeća portal Morski.hr.

 

 

Od Lovarana do Dubrovnika oko 20 koncentracijskih logora

 

Kako su i u životu, a posebno pred smrću svi ljudi jednaki, ne vrijedi ih dijeliti po vjerskoj ili nacionalno pripadnostima kada ovim patnicima i žrtvama odajemo naknadno počast iz našeg komoditeta. No, mi smo ipak ovaj članak uz dužno poštovanje prema svima stradalima u Holokaustu od kojih je najviše bilo pripadnika židovskog naroda, njih 6 milijuna, posvetili Dalmatincima i Istrijanima koji su stradali diljem fašističkih talijanskih koncentracionih logora kao i onih nacističkih, ali i ustaških u NDH-a. Od Lovarana do Dubrovnika cijela Istra i Dalmacija je do talijanske kapitulacije bila premrežena fašističkim logorima. Na tom području bilo je oko 20 koncentracijskih logora. S područja nekadašnje Jugoslavije u koncentracijskim logorima je ubijeno 134 464 ljudi različite nacionalne pripadnosti, a od toga broja njih 89 851 u logorima NDH i ostatku prostora tada nepostojeće države Jugoslavije, dok ih je život izgubilo 44 613 u koncentracijskim logorima u Njemačkoj i u Europi. U logoru u Jasenovcu ubijeno je 6 546 pripadnika hrvatskog naroda. Bili su to pretežno antifašisti, ali i svi oni koji se nisu slagali sa ustaškim režimom, mnogi koji su uhapšeni i odvedeni samo zato jer su slušali BBC, neke babice koje su radile abortuse, sitni kriminalci, prostitutke i ljudi koji su bili „različiti“.
Kada se govori samo o području oko Dubrovnika ondje je bilo više od tri koncentracijska logora, a najpoznatiji bio je na Lovrijencu. U Dubrovniku, Konavlima, Dubrovačkom primorju, Pelješcu, Korčuli i Mljetu stradalo je oko 10 000 ljudi s tog prostora za vrijeme II.svjetskog rata. U talijanske logore deportirano je sve ukupno oko 109 437 ljudi, najviše iz područja Istre, Kvarnera, Dalmacije, Gorskog kotara i susjedne Slovenije. Od njemačkih koncentracijskih logora među najviše zatočenih i ubijenih logorša u logoru Buchenwald u Njemačkoj bilo je najviše Dalmatinaca. Oni su svi zauvijek ostali na stratištu.

 

Na Rabu najgori koncentracijski logor

 

Koncentracijski logor na Rabu se po svojoj okrutnosti ne samo uspoređuje sa Buchenwaldom, već su preživjeli logoraši i jednog i drugog logora tvrdili kako je na Rabu „bilo puno gore, te da je stanje u logoru na Rabu nadmašilo i ono u Buchenwaldu“. Na Rabu su logoraši talijanskog zapovjednika zvali – Zmija, od gladi je ondje preminulo više od 2 000 djece. Vladala je glad, difterija i ostale bolesti. Ljudi su svakodnevno umirali. Ljeti od žeđi i gladi, a zimi isto radi izgadnjelosti, ali i hladnoće. Posvuda u logoru nalazili su se mrtvi izgladnjeli kosturi. Osobito je dojmljivo svjedočanstvo logoraša iz Čabra koji su bili u koncentracijskom logoru na Rabu i opisivali svirepost talijanskih fašista, pa time srušili „mit o tome kako su talijanski fašistički logori prema njemačkim nacističkim logorima, bili – sanatorij“. Istina o fašitičkim, talijanskim logorima daleko je od slike prave stvarnosti. O svemu tome se pomno i s puno poštovanja piše u knjizi „Patnje“autora Ivana Malnara. „Tijekom Drugog svjetskog rata više od 20 tisuća stanovnika Istre deportirano je u koncentracijske logore diljem Trećeg Reicha i fašističke Italije. U literaturi se može naći podatak o 5 tisuća Istrana koji se nikada nisu vratili kući iz koncentracijskih logora, a evedinecija nikada neće biti potpuna, jer su se neki svrstavali u slovensko, a neki u talijansko stanovništvo. Zavisi od deportacija“ – iz knjige „Bili smo samo brojevi“ autori Igor Jovanović i Igor Šaponja.

 

 

O povijesnim činjenicama postojanja koncentracijskih logora u NDH, u Njemačkoj i cijeloj tada okupiranoj Europi, pisali su i pišu povjesničari. Međutim, sociolozi, psiholozi, filozofi i teolozi uvijek su postavljali pitanje: „Odakle takvo zlo u čovjeka?“ I prije Holokausta „ljude su nabijali na kolac, odrubljivali na giljotinama glave, čupali na živo nokte, spaljivali ih i mučili na najgori mogući način“. Ali, ovo je bilo prvi put u povijesti čovječanstva kako piše sociolog, psihoterapeut i filozof Erich Fromm, a potom i filozofkinja Hanna Arendt da je „postojala tvornica smrti i banalanost zla“. Dojučerašnji mirni postolari, prodavači, inžinjeri, liječnici itd. Preko noći pretvarali su se u monstrume-mučitelje i oruđe u rukama zla koji su hladno, pedantno i sistematski ubijali svoje susjede ili još lakše – one koji su druge vjere, a njima nepoznati. Pisalo se i o zavisti i gospodarskim neprilikama kao uzroku istrebljenja židovskog naroda i genocida nad njime, ali mučeni, ponižavani i ubijani su bili i siromašni, invalidni, stariji, djeca i svi „drugačiji“. Nakon ovog najbestijalnijeg razdoblja u povijesti čovjeka, pripadnici ljudske vrste koji pripadaju nekim političkim ili kulturnim elitama i naravno, intelektualnima, na stranu stavljaju sav pijetet prema žrtvi i međusobno kalkuliraju brojem žrtava kao na javnoj dražbi. Židovska poslovica glasi:“Onaj tko je spasio jedan život kao da je spasio cijeli svijet“. Ova poslovica ima i svoje naličje, pa se s puno pažnje doista može reći: „Da je „samo“ jedan čovjek na najzvjerskiji i tako suptilno-perfidno okrutan način bio ponižen i ubijen u takvim uvjetima“ bio bi to nesaglediv zločin!

 

„Što se štete tiče koju vi ljudi jedni drugima nanosite tukući se sabljama, bičevima, noževima, probadajući se kopljima i zašiljenim močugama, tukući se topuzima i tupim nožinama, trgajući jedni drugima ruke i noge, zatvarajući se u tamnice, a tu je još i krađa, lopovluk, varanje, izdaja i prevara u poslovanju, pa onda klevetanje i podbadanje, varke, spletke i čarke koje spadaju u uzročnike neprijateljstva, i mnogo sličnih postupaka i osobina…to zvijeri nikad ne čine sa životinjama, niti to zvijeri čine jedna s drugom, niti to poznaju, što se dakle svega toga tiče, znajte da to vaše nadilazi sve što zvijeri rade!“ … „Istina je, naime, da u prirodi nema životinja koje čine ono što čovjek označava izrazima „bestijalnost“ i „zvjerstvo“. Mesožderi gone, ubijaju, muče i straše samo koliko im treba da bi se nahranili ili obranili…Čitava organizacija tih sukoba ima svrhu da utvrdi koji je partner jači, bez ozljeđivanja slabijega.“ – iz knjige Životinja i čovjek, autora Nikole Viskovića.

Cijeli tekst porčitajte na: http://morski.hr/2019/01/27/obljetnica-oslobodenja-auschwitza-dalmatinci-i-istrijani-ostavili-zivote-diljem-konc-logora-europe-i-ndh-a/
 

Iz kategorije: Vijesti

logo footer 1
Trg Andrije Hebranga 11a, 22 000 Šibenik

logo footer 2
logo footer 3

Koristimo kolačiće kako bi Vam pružili bolje korisničko iskustvo. U skladu s novim smjernicama privatnosti, moramo Vas upitati za pristanak prilikom korištenja kolačića.