Kada je vojni tender „104“ na današnji dan 28. srpnja 1936. godine doplovio iz Šibenik do češkog hidroaviona za kojeg je javljeno da je pao u more nedaleko od otoka Smokvice kod Rogoznice, posada je zatekla šest putnika i pilota Hraničku kako se „čilo i veselo kupaju u moru uz amfibiju koja je lahko plutala na moru ljuljana blagim maestralom“.
Radiotelegram češkog hidroaviona koji prevozi putnike na redovitoj liniji Split – Sušak uhvatila je šibenska radio stanica i odmah alarmirala telegrafsko - telefonsku postaju u Rogoznici koja je Aeroportu Split u Divuljama javila "da se srušila amfibija". Radio telegram kojeg je uhavtila šibenska postaja bio je „uobičajeno dramatičan “, pa je tender (brod za za opskrbu i povezivanje brodova s obalom) na mjesto nesreće zaplovio iz Šibenika „bez osobite žurbe“.
Posebnog uzbuđenja nije bilo je se češki hidroavion (amfibija, kako se tada govorilo) često kvario pa je njegovo prisilno slijetanje na more postalo već uobičajena pojava. Zato su i iz Splita rutinski prema Rogoznici krenula dva automobila koja će vratiti putnike u Split odakle će oni, kada hidroavion bude popravljen, ponovno poletjeti za Sušak ili će, ako to budu željeli, do Sušaka ploviti parobrodom. Jednim od ta dva automobila došao je u Rogoznicu gdje je šibenski tender doteglio hidroavion, upravitelj Aeroporta Split.
Hidroavion je bio pun do posljednjeg mjesta. Prevozio je šest putnika „odlično raspoloženih Nijemaca koji nisu pokazivali nikakav strah, naprotiv bili su dobro raspoloženi, a dame čak i oduševljene nenadanom avanturom“. Novine su javile da je „osobito dobro raspoložena bila supruga češkog narodnog poslanika Gavleka kojoj je prijalo kupanje u rogozničkom moru“.
Posada šibenskog tendera odvukla je hidroavion u Divulje. S njima je na brodu bio i pilot Hranička s kojim su se „odlično sprijateljili jer je to bilo već četvrti puta u kratko vrijeme da tegle njegov hidroavion kojem, požalio im se, motori nisu baš najbolji“.
