Datum objave: 26. Travanj 2018

Dva dijela ukradenog poliptiha iz šibenske katedrale prodana na aukciji u Beču

Diana Ferić
Diana Ferić

Dva dijela čuvenog poliptiha Blaža Jurjeva iz šibenske biskupije, koja su ukradena u vrijeme pada Italije iz šibenske katedrale, našla su se na aukciji poznate bečke kuće Dorotheum, Vijest o tome prošla je mailovima, odnosno linkovima nekih zainteresiranih stručnjaka piše u Slobodnoj Dalmaciji novinarka Jordanka Grubač, koja je to, kako priznaje i sama slučajno doznala.

 

 

 

Evo kako su nestale umjetnine oglašene na stranicama Dorotheuma:
"Dva panela, skupina 4 i 5, nekad su bili dio poliptiha koji je sačuvan u sakralnom muzeju u Šibeniku. U sadašnjem obliku, oltarni dio se sastoji od središnjeg panela koji je veći od ostatka, a predstavlja Madonu s djetetom, manji lateralni panel predstavlja sv. Petra, sv. Mihovila, sv. Stjepana i sv. Jakova uz odgovarajuće atribute. Gornji dio poliptiha, koji je raščlanjen i nepoznatog datuma, po fotografskoj evidenciji predstavlja raspeće s Madonom i sv. Ivanom na tri panela, poviše šireg središnjeg panela, i na svakoj strani dva neidentificirana ženska sveca. Najkrajnji panel, iznad središnjeg panela, predstavlja Anđela koji nagovještava Madonu, dok su dva panela o kojima ovdje govorimo smještena između ovih i tri središnja panela... Dva ovdje prikazana sveca predstavljena su u poludužini, od kojih se jednog može identificirati kao sv. Nikolu, a drugi koji nosi samostanski habit se ne može identificirati, a oba su smještena unutar bogato izrezbarenih i ukrašenih okvira. Poliptih kao i paneli mogu se datirati oko 1430.

Biago di Giorgio da Trau (Blaž Jurjev Trogiranin) radio je u različitim dijelovima Dalmacije (Split, Trogir, Dubrovnik, Zadar). Njegovo umijeće otkriva umjetničke inovacije koje nalazimo u Veneciji naročito kroz 1410., kada su Dentile da Fabriano i Jacobello del Flore tamo radili, pa se može pretpostaviti da je učio od njih.
Cijena: 30.000 – 40.000 eura.

 

Vlasništvo: privatna kolekcija, Sicilija."

Ovo je prijevod teksta koji se pojavio uz obavijest o aukciji.

Šibenskim muzealcima to nije prva vijest – naime, da se na Siciliji nalaze dva od sedam nestalih dijelova poliptiha Blaža Jurjeva. Gdje je ostalih pet, to se ne zna. Prije tri godine, Muzeju grada Šibenika na prodaju je ova dva "komada" ponudila jedna gospođa iz Palerma, bila je u devedesetim godinama i objasnila da je grofica, plemićkog podrijetla Canelotti (ili tako nekako), da je vlasnica cijelog Palerma i pola Sicilije... Komunikacija s njom bila je, kažu, iznimno teška i završila je neuspjehom.

Svakako, umjetnina je nestala iz šibenske katedrale, a ne iz neke seoske crkve. Bilo je to uz pad Italije na ovim prostorima, u vrijeme biskupa Milete. Netko od Talijana naprosto je, ne zna se na koji način, uzeo gornjih sedam dijelova poliptiha i odmaglio u Italiju. Ni jedina, ni prva priča o nestanku umjetnina tijekom ratova ili nakon njih. Od sedam, dva su, rekosmo, sad ponuđena u Dorotheumu. Je li grofica još živa ili to rasprodaju njezini nasljednici, tko će ga znati – a nije ni bitno.

Traži se reakcija Ministarstva kulture

Kustosica Muzeja grada Šibenika Marina Lambaša kaže da je procjena iz Dorotheuma realna, nedvojbeno je riječ o originalu, no i da je riječ o nacionalnoj vrednoti koju bi svakako trebalo vratiti natrag u Hrvatsku.

– Muzej je bio posrednik i konzultant sa stručne strane i mi smo svoje napravili, no umjetnina nije naše vlasništvo, nego vlasništvo biskupije. Vjerujem da bi i Ministarstvo bilo zainteresirano da se dio poliptiha Blaža Jurjeva vrati u Hrvatsku. Bilo bi zanimljivo vidjeti kakve vlasničke papire imaju prodavatelji i mislim da naša država ima pravo uvida u sve to – govori šibenska kustosica.

Zanimljivo će biti vidjeti je li itko iz Šibenika, gdje se vijest proširila, ili, uopće, netko iz krugova bliskih ovoj problematici, obavijestio Ministarstvo kulture, može li ono u ovakvim slučajevima stopirati prodaju? Sjećamo se nekih starih praksi, bilo je to, treba reći, u vrijeme ministra Bože Biškupića, kad se u ovakvim situacijama reagiralo s državne razine – a poslije je bila stvar dogovora tko će, kako i koliko financijski sudjelovati, bilo je važno da se umjetnina vrati u Hrvatsku, piše Jordanka Grubač.
 

Iz kategorije: Vijesti

logo footer 1
Trg Andrije Hebranga 11a, 22 000 Šibenik

logo footer 2
logo footer 3