Rijetko se kad netko od, kako mi to kažemo, običnih građana usudi poslati otvoreno pismo ministrima, a upravo je to napravila šibenska floristica, stručna učiteljica u Strukovnoj školi u Šibeniku. napisala je otvoreno pismo ministrici znanosti i obrazovanja Blaženki Divjak ukazujući na nelogičnosti u školskom sustavu koji je, kako kaže, omalovažavaju i kao čovjeka i kao strukovnog učitelja. Na svojem pismo nije dobila odgovor. Pismo prenosimo u cijelosti:
Kao dugogodišnji prosvjetni djelatnik najbolje ćete razumjeti jedan ( za mene veliki ) propust i problem koji me guši, vrijeđa i omalovažava kao čovjeka i strukovnog učitelja.
Da Vam se predstavim:
Nisam ing. poljoprivrede ni agronomije. Odlučila sam prije 30 godina da se usavršavam u struci cvjećara-aranžera i to o svom trošku (u Hrvatskoj nema akademije za ovo zvanje).
Završila sam europske škole aranžiranja i postala međunarodni sudac, što je kruna uspjeha u ovoj struci.
Postigla sam vrhunske rezultate u Hrvatskoj , Italiji, Nizozemskoj itd.
Dobitnica sam nagrade grada za promidžbu Hrvatske i Šibenika kroz svoje radove.
Djecu i rad s njima obožavam te sam na poziv ravnateljice prije 15-ak godina prihvatila radno mjesto strukovnog učitelja u školi. Odlično je funkcioniralo to što sam im držala predmet
aranžiranje koji sam povezivala sa praktičnim dijelom nastave u školskom praktikumu.
Trudila sam se u radu s njima i postizala rezultate ( 1. i 2. mjesta na Državnim natjecanjima).
A sad???
Predmet – aranžiranje - mogu predavati samo ing. poljoprivrede ili agronomije umjesto nas kojima je to zvanje.
Zašto?!
Da li se tko pita imaju li oni znanja i vještina za to! Učenici su tu najviše zakinuti. Jednostavno je poučavati iz knjige, ali to učenicima treba i pojasniti. Koliko se drži do ovog predmeta ukazuje i činjenica da je knjiga iz koje se predaje učenicima napisana prije 20 godina te da rijetki znaju ( ili ih nije briga) da se trendovi aranžiranja cvijeća mijenjaju iz godine u godinu.
Toliko od mene, o poštovanju struke i stručnosti na koju se svi u zadnje vrijeme pozivaju, a koja se u Europi stavlja na prvo mjesto.
Zadnjih par godina u smjer cvjećar upisujemo djecu s posebnim potrebama i prilagođenim programima. Volim ih beskrajno i uživam u radu s njima. Neka se tako i nastavi jer im to puno znači i beskrajno su sretni.
Ali, pitam Vas što s djecom koji su odlični i vrlo-dobri učenici i žele upisati ovaj smjer. Oni to bez obzira koliko željeli ne mogu. Kad bi se tim učenicima omogućilo četverogodišnje školovanje (četvrta godina izbor smjera – aranžer, uređenje interijera, hortikultura i sl.) i pristupanje Državnoj maturi kako bi oni koji žele upisali npr. dizajn, lik. akademiju, agronomiju itd., puno bi se toga promijenilo u kvaliteti obrazovanja, a godina duže u školskim klupama pomogla bi u njihovom sazrijevanju i pripremi za rad ili studij.
Molim Vas pomozite da se više ne čuje ono: „Ako ne budeš učio-la ići ćeš u cvjećare!“
Ova uzrečica vrijeđa i omalovažava zvanje i ljude koji se ovim divnim umjetničkim poslom bave.
PROMIJENITE ZAKONE JER SMO SE I MI KAO DRUŠTVO OTKAD SU ONI DONESENI PUNO PROMIJENILI.
JA SAM PONOSNA ŠTO SAM ODAVNO PO SVOJOJ STRUČNOSTI U EUROPI A VI OMOGUĆITE NAŠIM UČENICIMA DA KONAČNO ZAKORAČE U NJU.
Hvala Vam
Vinka Karađole,
cvjećar-aranžer, stručni učitelj
