Arhitekt murterskih korijena Nikola Bašić, čini se, pronašao je recept za 'urbano uravnoteženje' Hrvatske, odnosno za razvojnu ravnotežu Hrvatske: nasuprot Zagrebu kao formalnoj i stvarnoj metropoli, predlaže formiranje nove urbane, gospodarske i društvene formacije triju dalmatinskih gradova (Zadra, Šibenika i Splita), koju je već nazvao svojim autentičnim neologizmom - Dalmapolis.
Dakako, ne radi se o krutom administrativnom pojmu ili nasilnom spajanju stoljećima bliskih a opet razdvojenih cjelina, nego tek oslobađanju njihovih potencijala koje bi, po njemu, nesumnjivo proizvelo jednak efekt. U ekskluzivom razgovoru za tportal on objašnjava svoju ideju i prvi put javno predstavlja kraće filmove s vizualizacijama po jednog zadarskog, šibenskog i splitskog projekta koji bi, za početak, promijenili lica ovih gradova i izazvali sinergijski učinak.
Nikola Bašić nije bilo tko: autor je znamenitih Morskih orgulja i Pozdrava Suncu, uvjerljivo najznačajnijih hrvatskih landmarka novog doba, no to je samo djeličak opusa arhitekta kojemu će analitičari pripisati titulu 'novovjekog Jurja Dalmatinca': od križeva na Kornatima u počast poginulim vatrogascima, izgrađenih metodom suhozida, do privatnih pothvata koji su preobrazili cijeli jedan grad (čudesne D-marine i hotela u uvali Mandalina u Šibeniku) ili velikih inženjerskih ideja poput luke Gaženica, u Bašićevu radu ne može se ne primijetiti sjajno kombiniranje dalmatinske tradicije sa suvremenim materijalima i tehnikama, vrlo uspješno miješanje komunalnog i komercijalnog, ali s nevjerojatnim osjećajem za javni prostor i interes.
Za ovu priliku Bašić je predstavio projekte 'Vrata Zadra', 'Šibenska okomica' i 'Splitorina', uz napomenu da je koautor posljednjeg splitski arhitekt Neno Mikulandra: o svakome nam je Bašić kazao ponešto, no najprije smo ga upitali da pojasni sam pojam i ideju 'Dalmapolisa'.
Šibenska okomica
Šibenska okomica naziv je alternativnog sustava javnog komunalnog i turističkog prometa koji omogućuje povezivanje svih šibenskih znamenitosti, povijesne jezgre, Katedrale, kanala Sv. Ante i svih tvrđava šibenskog fortifikacijskog sustava, bez korištenja postojeće konvencionalne prometne infrastrukture.
Prvi element Šibenske okomice bio bi javni urbani eskalator između udvojenih renesansnih bedema, koji bi povezao Dolac s tvrđavom Sv. Mihovila. Na istom pravcu, kretanje bi se nastavilo žičarom do tvrđave Sv. Ivana a potom do Šubićevca. Na istoj urbanoj osi uspostavila bi se morska 'vaporeto' veza s kanalom Sv. Ante, tvrđavom Sv. Nikole i Jadrijom. Na Šubićevcu i u bivšoj vojarni Minerska, dakle na sjevernom i južnom polu Okomice, organizirali bi se terminali za turističke autobuse, koji bi posjetitelje, zavisno o izabranom itineraru, ostavljali na jednom terminalu, a sačekivali na drugom. Tako bi bilo moguće posjetiti sve šibenske znamenitosti ne dodirujući prometom zagušene gradske ulice.
Međutim, jednako je važno što će Šibenska okomica omogućiti brzo, ugodno i nadasve atraktivno povezivanje grada smjerom okomitim na obalu. Upravo zbog toga, Šibenska okomica nije samo prometni sustav na markantnoj urbanoj osi, nego i doprinos zaustavljanju procesa urbane atrofije kojim je ugrožena šibenska povijesna jezgra.
Tekst u cijelosti pročitajte na Tportalu klikom na poveznicu - NIKOLA BAŠIĆ.
