Svog školskog kolegu Frančeska Spalonea iz Pirovca koji je u invalidskim kolicima, učenici 2G razreda Turističke škole u Šibeniku svakog dana prate do autobusnog kolodvora i zajedno s njima najbolje znaju koliko je još u Šibeniku komunikacijskih prepreka za normalno kretanje invalidima. „ Nisu prilagođeni ni svi trotoari za pristup invalidskim kolicima, a o stepenicama do Kolodvora da i ne govorimo. Dobro je što nas je uvijek više pa ga gdje treba prenesemo. No, nema šanse da on sam u invalidskim kolicima dođe do Kolodvora. „ kazali su nam uglas.
U Turističkoj školi kao ni u ostalim u gradu nema lifta za invalide, no stepenice su donekle prilagođene i olakšavaju im kretanje. Nakon đira po gradu i samo smo se uvjerili se koliko je Šibenik nepristupačan za osobe sa invaliditetom koje danas obilježavaju svoj dan. Pristup za invalide ima zgrada Gradske uprave, Gradska knjižnica, zgrada Županije i šibenska Opća bolnica. Zavod za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, Porezna uprava, Zavod za zapošljavanje, zgrada pošte, šibensko kazalište i još mnoge ustanove u gradu još nemaju riješen pristup za invalide kao ni mnogi nogostupi na semaforima u gradu.
Sonja Ninić Ševo, predsjednica Udruge za pomoć osobama s mentalnom retardacijom –Kamenčići smatra da senzibilitet građana za ovaj problem postoji ali da invalidi nisu nimalo ravnopravni u društvenoj zajednici: „ Izdvojila bi primjer nekih novosagrađenih škola u Šibeniku tijekom čije se izgradnje uopće nije vodila briga o potrebama invalida. Naravno nije problem samo u školama već i u drugim ustanovama kao u Domu zdravlja gdje su vrata do kojih vodi prolaz za invalide, stalno zaključana. U gradu se jednostavno ne radi dovoljno da ih se uklopi u zajednicu“.
Na problem kretanja po Šibeniku za osobe sa invaliditetom upozorila je i šibenska Udruga slijepih. Niti u jednoj javnoj ustanovi u Šibeniku ne postoji taktilna ploča koja slijepim osobama pomaže u orijentaciji tako što je oni osjećaju pod rukama i nogama i na taj način im olakšava kretanje.
Josip Blažević, predsjednik Udruge invalida Sveti Bartolomej iz Knina, i sam invalid najbolje poznaje situaciju na području Šibensko-kninske županije. „Ovo je za invalide najnepristupačnija županija u državi. Svi se vole hvaliti kad nešto dobro naprave, a za nas nisu napravili ništa. Situacija sa nogostupima je očajna. Neki su nam skroz neprilagođeni, a na ove koji su prilagođeni se parkiraju auti. Još jedan problem su parkirališta u samom gradu Šibeniku. U Tisnom i Vodicama ima dosta parkirališnih mjesta za invalide koja su i adekvatno označena dok u Šibeniku kao prvo, ima jako malo parkirnih mjesta za invalide i neadekvatno su označena“, priča Josip. „Nema šanse da od poljane do Doma zdravlja u Šibeniku dođem u kolicima. A ako i nekako uspijem doći do Doma zdravlja, onda moram čekati čistačicu da se pojavi na vratima i otvori mi vrata. Slično je i sa mnogim ustanovama u Šibeniku koje imaju riješen pristup za invalide ali nisu mislili na neke druge stvari. Na primjer zgrada Županije, ona ima pristup za invalide ali se nema gdje parkirati. Situacija je grozna.“
„Najveći problem je to što mi gdje god pošli uza sebe moramo imati nekoga tko će nam pomoći u obavljanju najbanalnijih aktivnosti kao što je npr. otvaranje vrata. U Šibensko-kninskoj županiji jednostavno nije razvijena svijest o problemu kretanja i integriranja invalida u svakodnevni život. Sve bi bilo u redu samo da se poštuje Pravilnik o osiguranju pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti, no nažalost u ovoj županiji to nije slučaj“, zaključio je Josip.
Svečano obilježavanje današnjeg datuma kao Međunarodnog dana osoba s invaliditetom započelo je 2002. Rezolucijom 47/03 Generalne skupštine UN-a. Datum 3.prosinca je izabran jer se na taj dan 1956. u rudniku ugljena u Belgiji planuo je požar u kojem su stradala 262 rudara. Ta se nesreća pamti kao najveća rudarska nesreća s najvećim brojem ljudskih žrtava u nekom rudniku. U spomen na taj događaj određeno je obilježavanje Međunarodnog dana osoba s invaliditetom.
