Uvijek me zaprepasti laž i uskogrudnost, premda je tako raširena među ljudskom vrstom da sam se već trebala na nju naviknuti. Jer, promijeniti se ne da, ma koliko je javno stigmatizirali. No, ne treba zbog toga prestati na nju upirati prstom, ako ni zbog čega drugog, ono zato da se makar njezini nepravedni učinci ne prime među neinformiranima.
Zašto sve ovo govorim? Zato što ovih dana, pod egidom “Dani ponosa i slave”, obilježavamo rujansku bitku za Šibenik i Hrvatsku, ratne 1991. Zato što je tim povodom u šibenskoj Kalelargi otvorena izložba ratne fotografije naše novinarke Marine Jurković na kojoj je kao branitelj i župan šibensko-kninski Goran Pauk svjesno, ali nevjerojatno prizemno i uskogrudno, počinio nepravdu plasirajući povijesni falsifikat kao istinu. Apostrofirajući doprinos novinara u Domovinskom ratu, pa onda posebno ulogu kolega s Radio Šibenika čiji su glasovi tih dana i godina bili i nada i utjeha i orijentir građanima, počinio je prvorazredni gaf.
– Svi se sjećamo dobro poznatih glasova Branka Bubice i Zdravka Kedže koje smo slušali u skloništima... – reče Pauk i ostane živ. Bez imalo namjere da minoriziramo ulogu dvojice spomenutih kolega, radi istine moramo kazati da su njihova prisutnost u eteru i doprinos bili puno manji od doprinosa prešućenih. Živane Podrug, tadašnje urednice Radija, Nevene Friganović, Mirka Sekulića, Marine Radić, Dijane Ferić... Ali, oni ne postoje u selektivnoj memoriji našeg župana. Iz posve trivijalnog razloga: nisu članovi HDZ-a!!!, piše u "Slobodnoj Dalmaciji" kolegica Davorka Blažević, a tekst bi vjerojatno potpisali svi prešućeni šibenski ratni izvjestitelji.
Tim “filtriranjem zasluga” po stranačkom ključu, nastavlja ona, Pauk, nota bene predsjednik Gradskog odbora HDZ-a, što valjda baš u svakoj prilici mora demonstrirati, nije napravio uslugu ni Bubici ni Kedži, koji istinu znaju ma koliko se šutjelo o tome. Bogme, nije učinio dobro ni sebi, jer je puno svjedoka vremena koji ga mogu demantirati, i s razlogom se pitati zašto župan revidira činjenice.
Zašto prešućuje zasluge svih onih, među kojima su i nositelji Spomenice Domovinskog rata, koji nisu u njegovu stranačkom klubu? Da je s poštovanjem naglasio ulogu novinara an gro, ne bi pogriješio i ostao bi korektan. A ako je htio poimenice odati priznaje djelatnicima ove naše turobne profesije, trebao se potruditi puno, puno više od jednostranog glorificiranja HDZ-ovih novinarskih akvizicija. To je tako kad je čovjek uskogrudan, zakleti sljedbenik svoje partijske družbe kojoj mora služiti na sve načine, pa i falsificiranjem istine.
