Umro je od posljedica teške bolesti Josip Juras, jedan od najvažnijih političara u novijoj povijesti Šibenika i Šibensko – kninske županije, hrvatski diplomat i bivši ministar u vladi Republike Hrvatske. Bio je prvi predsjednik Izvršnog vijeća nekadašnje općine Šibenik nakon demokratskih promjena, predsjednik Kriznog štaba u bitci za Šibenik, HDZ-ov saborski zastupnik u Vijeću udruženog rada, bivši ministar socijalne skrbi i ministar obrane, veleposlanik u Albaniji i hrvatski konzul u Bosni i Hercegovini, u Tuzli. Bio je osebujna ličnost i po mnogu čemu, „fetivi Šibenčanin“. Obilježio je prve godine stvaranja hrvatske države u Šibeniku, a kasnije i hrvatsku politiku. Temperamentan i izravan Šibenčanima je ostao zapamćen ne samo po svom političkom radu nego i po aktivnostima vezanim za preuzimanje vojarni bivše JNA u Šibeniku i izjavi koju je preko valova Radio Šibenika za bitke za Šibenik u rujnu 1991. godine uputio tadašnjem zapovjedniku JNA u Šibeniku Đuri Pojeru pozivajući ga da preda vojarne . Pručio mu je javno da zvjesio barem „bijele gaće , ako nema bijelu zastavu.“ Posljednjih godina živio je u Tuzli gdje je radio kao konzul Republike Hrvatske i potpuno se isključio iz događanja u Šibeniku i Županiji.
Josip Juras rođen je 28. travnja 1944. u Šibeniku. Bio je diplomirani , veterinar,pravnik, političar . Potječe iz šibenske radničke obitelji, od oca Ante Jurasa i majke Dumice. Osnovnu i srednju školu -gimnaziju pohađao u rodnom grudu Šibeniku i maturirao 1962. Iste godine upisuje
studij veterine nit Veterinarskom fakultetu u Zagrebu i diplomira 1968. Dobio je 1964. nagradu rektora Sveučilišta u Zagrebu. Odmah nakon diplomiranja nastavio je s poslijediplomskim studijem i 1970. obranivši magisterski rad postao magister veterinarskih znanosti. Kraće vrijeme nakon diplomiranja radio je kao asistent na Veterinarskom fakultetu. Godine 1969. vraća se u Šibenik i zapošljava u Veterinarskoj stanici, gdje radi do 1972. kada prelazi u SOUR "Šibenka" za tehničkog rukovoditelja Mesne industrije. Članom Matice hrvatske postao je još za studentskih dana 1964., zbog čega je za Hrvatskog proljeća 1971. bio u nemilosti. Godine 1990., 5. III., pristupa članstvu HDZ-a u Šibeniku i sudjeluje u predizbornim aktivnostima u svim skupovima u šibenskoj općini. Kao kandidat HDZ-a izabran je na izborima 1990. za zastupnika u Sabor Republike Hrvatske. 14. VI. 1990. preuzima funkciju predsjednika Izvršnog vijeća Skupštine općine Šibenik, kao prvi nakon demokratskih izbora i obnaša je do odlaska na dužnost ministra rada i socijalne skrbi Vlade Republike Hrvatske 15. IV 1992. Godine 1991. sudjeluje u organiziranju obrane grada i u ustrojavanju Zbora narodne garde, a Odlukom Vlade RH 1991. postaje i predsjednik Kriznog štaba Skupštine općine Šibenik. U povijesnoj obrani Šibenika od 16. do 23. IX. 1991. uz stalnu nazočnost u zapovjedništvu 113. šibenske brigade HV organizira vojne, civilne i ine poslove, obilazi crte bojišnice i skloništa i pregovara s agresorom. Sudjeluje, naredbom Predsjednika RH, u pregovorima s generalom JA Š. Nikovićem u Kninu 27. VIII. 1991., zatim 30. VIII. i l.IX. 1991. u Velikoj Glavi s pukovnikom Ratkom Mladićem i u listopadu 1991. na području Pakova sela i Žitnica s generalom JAM Vukovićem, s predstavnicima Vojno-pomorske oblasti u Splitu više puta kao član Vladine komisije za pregovore; isto tako i na području Zemunika. U travnju 1992. napušta Šibenik i 15. IV. preuzima dužnost ministra rada i socijalne skrbi u Vladi RH u Zagrebu. Iste godine imenovan je za predsjednika Prvostupanjske komisije za rješavanje prava bivših političkih zatvorenika. Na izborima 3. VIII. 1992. pobjeđuje na listi HDZ-a. l treći puta kao nositelj liste
HDZ-a za Šibenik u veljači 1993. pobjeđuje kao nositelj županijske liste. Od 16. X. 1993. do 28. XI. 1995. obnaša dužnost zamjenika ministra obrane RH i predsjednika Drugostupanjske komisije Vlade RH za rješavanje prava bivših političkih zatvorenika. Godine 1994. Ukazom Predsjednika RH promaknut je u čin generalbojnika. Na izborima za zastupnike u Zastupničkom domu Sabora RH 29. X. 1995. je nositelj liste HDZ-a za XVI. izbornu jedinicu (Županija šibenska) i ponovno pobjeđuje. Od 28. XI. 1995. do 20. II. 1996. zastupnik je u Zastupničkom domu Sabora RH. 20.11. 1996. imenovanje pomoćnikom ministra obrane za civilni sektor, pa mu je od tada mandat saborskog zastupnika u mirovanju. Godine 1996. diplomirao je i na Pravnom fakultetu u Splitu i stekao zvanje diplomiranog pravnika, a pravosudni ispit položio u veljači 1999. u Zagrebu. Od 24. X. 1996. obnašao je dužnost zamjenika ministra povratka i useljeništva do ljeta 1999., kad je to ministarstvo pripojeno Ministarstvu obnove i razvitka. Ujesen 1999. imenovan je veleposlanikom RH u Albaniji. Za dosadašnji rad i doprinos u službi Predsjednik RH odlikovao ga je: Redom kneza Trpimira s ogrlicom i Danicom, Redom Ante Starčevića, Redom Nikole Šubića Zrinskog, Redom Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske, Spomenicom domovinskog rata, Spomenicom domovinske zahvalnosti, Medaljom za sudjelovanje u operaciji "Bljesak" i Medaljom za sudjelovanje u operaciji "Oluja". Za uspješno vođenje prve šibenske demokratski izabrane vlade i posebno Kriznog štaba obrane Šibenika u Domovinskom ratu Gradsko vijeće Šibenika dodijelilo mu je 29. IX. 1994. Nagradu grada Šibenika.
Broj pogrešaka: 7, vrijeme obrade: 5033 ms (4822 ms)
Valid HTML 4.01 Strict Facebook: Hašek je i moj prijatelj Uslugu podupire Agrokor O projektu © 1991.-2013., FER
