Vincent de Vries novinar nizozemskog časopisa „Helden magazine“ (Magazin o herojima) danas je u Šibeniku snimao fotografije i prikupljao građu za tekst od Draženu Petroviću i njegovom rodnom gradu, a niz podataka o njegovom životu doznao je izravno od Draženove majke Biserke Petrović koja je samo zbog tog susreta došla danas iz Zagreba u Šibenik. Riječ je o sportskom časopisu koji izlazi u 50 000 primjeraka, a tekst o Draženu bit će dio velike teme o evropskim sportašima koji su prerano umrli, a postali su legende.
To što se među njima nalazi i Dražen još je jedna u niz potvrda da njegova slava nema granica. "Naša namjera nije objaviti samo poznate podatke o Draženovoj karijeri, kakve nalazimo primjerice na Wikipediji nego ga predstaviti prvenstveno kao uspješnog čovjeka s autentičnim izjavama njegove obitelji, prijatelja, sportskih kolega. MI želimo govoriti o ljudskim vrijednostima popularnih sportaša, a Dražen je uzor i mnogim mladim generacijama. I ja sam nekada igrao košarku i bio je i moj uzor tako da sam posebno sretan što pišem o njemu“, kazao nam je de Vries kojemu je domaćin u Šibeniku bila Turistička zajednica Grada Šibenka.
Turistički vodič Vanja Dadić pokazala mu je stari Šibenik, a odvela ga je i na Baldekin odakle je Dražen krenuo. Imao je priliku susresti se i s trenerima i igračima GKK Šibenik,a potom se u Spomen sobi Dražena Petrovića u Preradovićevoj ulici susreo s Draženovom majkom Biserkom. Zanimalo ga je sve, od toga kako je i kada uopće Dražen počeo igrati košarku do toga kakav je bio kao dijete, tinejdžer pa kasnije i odrasli čovjek. Biserka Petrović ispričala mu je nama već poznate, a njemu do sada nepoznate detalje o tomu kako je Dražen kao četverogodišnjak uz starijeg brata Acu na treninzima šibenskih košarkaša bacao loptu u koš, u dvorani na Baldekinu, kako je unatoč predanosti sportu bio i odličan i vrijedan učenika, kako nikad nije dopuštao da mu se ocjene poklanjaju i kako je u životu baš u svemu bio perfekcionista.
Biserka Petrović otkrila je nizozemskom novinari i do sada nepoznate detalj – da je Dražen imao u nizozemskoj djevojku, manekenku koja ga je obožavala, a nakon razgovora za nizozemski „Helden“ nam je izjavila „ Svaki put se ugodno iznenadim kada vidim ili čujem kakav je trag Dražen u svom kratkom životu ostavio, koliko da ljudi iz svih dijelova svijeta cijene i kako je još uvijek uzor mladim generacijama pa i maloj djeci koji ga zapravo ne pamte. Posebno me dirnulo kada sam za jednog boravka na Draženovu grobu vidjela djeda i unuka od najviše pet – šest godina koji je u svojoj ručici donio malu svijeću i zapalio je na Draženovom grobu izgovarajući Draženovo ime kao da ga poznaje. Dražen je zapravo priča koja živi i to me ispunjava.“
Nizozemski novinar, koji očito ima dobru moć zapažanja, uočio je na vrati Draženove majke medaljom s njegovim likom. Ona mu je ispričala kako je to rad jednog izraelskog zlatara koji je obožavao Dražena i čak je svoje prezime promijenio u Petrović, a spomenula mu je i jednu bivšu mađarsku košarkašicu koja je Dražena pratila još od malih nogu u Šibeniku i zahvaljujući kojoj je jedna srednja škola u Mađarskoj nazvana njegovim imenom i svake godine nove generacije učenika te škole „hodočaste“ u Draženov muzej u Zagrebu.
Vincent de Vries nakon Šibenika odlazi u Zagreb po nastavak priče o Draženu.
