Troje male djece od kojih je najmlađe imalo tek tri godine spasila je njihova majka nakon što ih je udario groma. Nesreća se dogodila na pašnjaku na kojem su Marija Kovačević i Mate Bajan čuvali ovce. S Marijom su bila i njena djeca koju nije imala komu povjeriti na čuvanje. Vidjevši da nailaze teški crni oblaci i da se sprema nevrijeme Marija i Mate sklonili su stado, a zatim su uzeli djecu i pošli preko pašnjaka prema bunji da ne pokisnu. Na pola puta prema bunji u zemlju između njih udario je grom. Odar grama bio je tako jak da je djecu razbacao po pašnjaku i pokidao im odjeću. Djeca su bila u dubokoj nesvijesti. Srećom, prva se iz nesvjestice pobudila njihova majka. Pojurila je spašavati svoju djecu ne mareći za jeke bolove koje je trpjela i opekotine koje je imala po cijelom tijelu. Djecu je udarala šakama u prsa da im proradi srce i puhala u usta da im povrati dah. Uspjela je oživjeti svo troje djece, ali pastiru Mati Bajanu nije mogla pomoći jer je njega grom na mjestu ubio. Ubio je i sve njihove ovce koje su jedna preko druge mrtve ležale pod krošnjom stabla gdje su ih ona i Mate sklonili.
Šibenik 13.7.1934.
