Šibenik kao prvi grad u Hrvatskoj dobiva novu zdravstveno - školsku instituciju - Školu dojenja s internatom za majke dojilje u kojoj će majke i buduće majke učiti kako se zdravo podiže novorođenče te stjecati znanja o korisnosti dojenja i njegovoj dobrobiti za dijete. Majke dojilje koje imaju djecu dojenačkog uzrasta imat će pogodnost boravka u školskom internatu gdje je za njih i njihovu djecu osiguran udoban smještaj i zdravo optimističan ambijent.
– Škola i internat nisu sagrađen za zaštitu zdravlja majki - kaže dr. Niko Simović – već za majke dojilje koje će ovdje dobiti potrebna znanja i biti zdravstveno prosvijećene. S njima će raditi liječnici i educirano medicinsko osoblje . Oni će ih podučavat higijeni, ishrani i odgoju djece, prije, za vrijeme i nakon poroda, a također i u vlastitoj higijeni. Služit ćemo se mikrofonom i razglasom tako da će osim majki i starija djeca po svim sobama imati koristi od naših predavanja. Prenosit ćemo edukativne i poučne emisije Radio Zagreba i drugih naših stanica, a prikazivat ćemo i filmove zabavnog i poučnog sadržaja.
–Šibeniku se nije lako izborio za Školu dojenja s internatom za majke dojilje?
–Borba je bila dugotrajna, ali je na kraju ipak uspješno završena. Prije dvije godine Savjet za narodno zdravlje bivšeg kotara Šibenik dodijelio nam je sredstva s kojima smo započeli radove. Ta sredstva nisu bila dovoljna da se projekt završi, ali su bila sasvim dostatna da se pobudi zanimanje i privuku druge institucije i ustanove zainteresirane za zdravlje majke i djeteta te razvoj kulture dojenja bez kojeg nema novih zdravih, na bolesti otpornih i snažnih naraštaja. To se i dogodilo. Veliku pomoć pružili su nam Medicinski centar, građevno poduzeće »Rad«, Električno poduzeće, komunalno poduzeće »Vodovod«. »Tehnomaterijal«, »Dane Rončević«, Drvni kombinat, »Slobodna plovidba«. Inženjer Draginja Grubišič darovao je Školi dojenja projekt centralnog grijanja, a podržali su nas brojni majstori, zidari, električari, vodoinstalateri... koji su se ponudili da radeći bez naknade pridonesu ostvarivanju našeg projekta. Za postavljenje i uređenje okoliša posebnu zahvalnost dugujemo arhitektu Нaroldu Biliniću za njegov nesebičan rad na projektiranju i suradnji.
–To je prvi internat takve vrsti u Hrvatskoj, ali u u Jugoslaviji. Niste imali uzore kada ste krenuli s projektom Škole za dojilje?
–Nismo imali uzore u našoj zemlji, no vjerujem u njegov »raison d' etre« osobito danas, kada većina majki u svijetu, pa razumljivo i naše majke, živi u doba kada su zaposlenost, nervoza i brzina zamijenile mirni tempo života. Naša Škola i internat pionirski su projekti. Poduka će biti kratka i razumljiva, a majke će po završetku školovanja dobiti brošuru s uputama svojevrsni dojiljski brevijar tako da će u svojim sredinama moći prosvjećivati druge žene i ukazivati im na dobrobiti i vrline dojenja.
Šibenik, svibanj 1961,
