Šibenski Međunarodni dječji festival u lipnju 1960. godine započeo je stručnu raspravu o ulozi i značaju modernih medija u odgoju i obrazovanju djece te otvorio radionice za uporabu modernih medija u nastavi te posebno u nastavi na daljinu. Prije 60 godina bio je to napredan iskorak Šibenika kao grada i njegovih pedagoga, intelektualaca, psihologa, umjetnika i stručnjaka. U to vrijeme moderni mediji bili su radio i televizija. Televizijski program emitiran iz Zagreba, tada se još nije mogao gledati u Kninu, Drnišu i mnogim dijelovima Šibenika. Međutim, organizatori šibenskog festivala koji se još zvao Festival djeteta, a prije svih profesor Ivo Livaković koji je predložio da stručni dio festivala bude posvećen temi uporabe radija i televizije u nastavi te odgoju i obrazovanju djece općenito kao i na daljinu, shvatili su da radio i televizija donose nesagledivo važne promjene. Štoviše profesor Livaković je ukazivao na početak novog razdoblja u povijesti čovječanstva:
-Pojava radija i televizije, isticao je profesor Livaković, nalažu provođenje korijenite reforme nastavnih, pedagoških i odgojnih procesa u školama.
Štoviše na 2. šibenskom dječjem festivalu 1960. godine govorilo se i o važnoj prednosti tih novih medija, posebice radija, zbog toga što otvaraju mogućnost dvosmjerne komunikacije između nastavnika i učenika. Škola na daljinu razmatrana je kao tema u sklopu izvanrednih situacija kada nije moguć dolazak djece u školu. Posebno je apostrofiran značaj televizije i njenih "nesagledivih mogućnosti u unapređenju nastavnih procesa".
Jedan od šibenskih prijedloga u kontekstu rasprave o primjeni modernih medija u odgoju i obrazovanju bio je da se u škole pored standardnih predmeta uvedu novi kroz koje će učenici u srednjim, ali osnovnim školama dobiti potrebna znanja o radiju i televiziji "kako ne bi zaostajala za svojim vršnjacima iz tehnički razvijenijih i naprednijih dijelova svijeta".
