Auroru borealis, polarnu svjetlost Šibenčani su u 19 sati i 30 minuta ugledali na sjeveroistočnoj strani grada. Pomislili su da je požar pa su pozvali vatrogasce, a mnogi su i sami krenuli gasiti vatru. Kada se shvatilo da to nije požar nego velika plamena zavjesa koja visi s neba, uzbunu su zamijenili strah i panika. Ljudi su se zatvorili u kuće, a samo su malobrojni hrabri krenuli prema mjestima s kojih se može bolje vidjeti tu zastrašujuću pojavu. Malo tko od njih znao je da su svjedoci izvanredno rijetke atmosferske pojave na zemljopisnoj širini na kojoj se nalazi Šibenik. Bilo je to na današnji dan 25. 3. 1940. godine.
Sjeverna polarna svjetlost (aurora borealis / sjeverna zora) koja se pojavila iznad Šibenika bila je vrlo intenzivna te je zahvatila veliki dio sjeveroistočnog neba. Bila je to nepomična polarna svjetlost koja se naziva tiha luka, sjala je intenzivnim crvenim sjajem i zaista je ličila na golemi požar na obzoru, a trajala je pet minuta.
Strah i znatiželju brzo je zamijenila zabrinutost jer se tumačilo da je krvavo nebo predznak velike nesreće koja prijeti čovječanstvu što i nije bilo neko osobito proročanstvo jer je već gotovo pola godine bjesnio rat koji će ubrzo zahvatiti cijeli svijet, a za nešto više od godinu dana i Šibenik. Zanimljivo je da, iako se aurora borealis mogla vidjeti i iz drugih dalmatinskih gradova, odatle nisu stigle vijesti o njenom viđenju, ali su se zato javili neki splitski mudraci koji su se rugali šibenskoj gluposti i neznanju kada su u novinama pročitali da su Šibenčani pozvali vatrogasce da je ugase.
