Datum objave: 09. Kolovoz 2011

Dubioza kolektiv: „Popularni smo jer se ljudi poistovjećuju s našim pjesmama“

Dora Žganjer
Dora Žganjer

U ovim trenucima prvi od 120 najavljenih pjevača i bendova probili su led i već praše na nekoj od tri pozornice u vojarni Bribirski knezovi. Terraneo je i službeno započeo, a najveće zvijezde među 25 večerašnjih izvođača bit će Destroyer, Frank Turner, La Roux i kao regionalni šlag na kraju- Dubioza kolektiv. Bosanskohercegovački reggae, dub, rock, ska, etno i još svašta nešto sastav ne treba posebno predstavljati. U regiji su iznimno popularni zbog otvorenog kritiziranja političke i društvene situacije u zemlji, no pjevaju o problemima s kojima se mogu poistovjetiti stanovnici svih zemalja svijeta. Strpljivo smo ih sačekali da odrade tonsku probu (u 3 popodne na najjačem „zvizdanu“) te brzinski odradili razgovor s dijelom osmeročlane ekipe: Branom Jakubovićem (šef benda i klavijature) i Arminom Bušatlićem (gitara).

- Odradili ste tonsku probu u pomalo neobičnom ambijentu bivše vojarne. Kako vam se čini svirati na ovakvom prostoru, bude li se uspomene na bivši sistem?

- Neka je napokon došlo vrijeme da se bivše vojarne pretvaraju u festivalske dvorane. Dok god se radio o bivšoj vojarni, sretni smo. Dok ima mandat obične vojarne, onda smo nesretni. Simbolično je to da je ovo pokazatelj da je stiglo novo vrijeme; ljudi iz cijele regije pa i šire dolaze u nekakvu staru vojarnu da čuju bendove iz svih zemalja bivše Jugoslavije ali i cijelog svijeta.

- Ovo nije vaša prva svirka u Šibeniku. Svirali ste na Martinska festu prije dvije godine. Kakvi su dojmovi s tog posjeta?

- Osim Martinske, nekoliko puta smo svirali u okolici Šibenika pa se tu već osjećamo domaće, komšinski. Stigli smo jučer, vodili su nas u Dalmatinsko selu u Solarisu gdje smo se fino najeli. Dečko iz Kiseljaka kod Sarajeva je tamo konobar, jako ljubazan, očito nam je suđeno da naletimo na svoje. Iako, uvijek imamo isti problem: odsviramo koncert i žurimo dalje pa nikad ne stignemo prošetati gradom, okupati se. U Rovinju smo nekidan svirali šesti put, a tek sad smo uspjeli razgledati okolo.

- Danas nastupate skoro kao zvijezde večeri, svirate zadnji i mnogi će samo zbog vas čekati do 2 i 30 ujutro. Imate li osjećaj da ste postali prave zvijezde, vole vas u regiji ali i na zapadu Europe, čemu su dosta pomogli albumi izdani na engleskom jeziku. Gdje ste popularniji, na Balkanu ili u svijetu?

- Laska nam pažnja, to je normalan put kojim svaki bend želi ići, Počeli smo kao underground izvođači, a već nakon nekoliko godina dobivamo „prime time“ termine. Prvi album na bosanskom jeziku smo snimili 2008. godine, prije toga smo izdali dva albuma na engleskom. Dvojezičnu priču radimo upravo zbog toga da svoje priče možemo ispričati svima i svugdje, a istim temama se bavimo na bosanskom i engleskom jeziku.

- Kako je moguće pjevati o istim problemima u jednoj Bosni i Hercegovini koja je po mnogo čemu specifična i u, primjerice, Velikoj Britaniji, gdje se društvena slika uvelike razlikuje?

- Evo na primjer, na novom albumu „Wild wild east“ koji izlazi u rujnu na engleskom jeziku, u nekoliko pjesama govorimo o, po našem mišljenju, izmišljenom problemu imigranata u Europi. Odjednom su svima počeli smetati neki crnci, Arapi i Bosanci koji dolaze u zemlje zapadne Europe i „otimaju“ ljudima poslove, a to im nije smetalo 50-ih godina kad su uvozili radnu snagu. Smeta nam dvoličnost kad se jedan vrstan nogometaš njemačke reprezentacije koji dolazi iz Turske bez problema integrira u društvo kao rođeni Nijemac, a ulični prodavač kebaba iz iste zemlje je višak. Ti globalni problemi su univerzalni i stanovnici svake zemlje se mogu poistovjetiti s njima. Što se tiče Balkana, teme su iste u svim republikama bivše Jugoslavije. Ljudi prepoznaju svoje probleme u našim pjesmama i zato smo valjda tako dobro prihvaćeni.

- Kako stranci reagiraju kad im odsvirate na primjer „Firmu ilegal“ koja govori o korupciji i privatizacijskoj pljački?

- Pjesme na bosanskom imaju našu notu, melos s ovih prostora, što intrigira ljude vani. Vole čuti jezik iako ga ne razumiju, ali trudimo se koristiti što više internacionalnih riječi, poput izraza „recesija“, kojeg razumiju i u Indoneziji.

- S obzirom da žestoko kritizirate političku situaciju u BiH, i tamošnje političare, posebno one iz Republike Srpske, jeste li imali problema i prijetnji?

- Bilo je gluposti, iako se nikad nismo suočili sa organiziranom diskriminacijom . Tu i tamo neki lokalni političar nedovoljnog kvocijenta inteligencije zabrani naš koncert, no to mu kasnije izađe na nos. Lani smo svirali u Sarajevu na dočeku Nove godine na otvorenom, a tek prije nekoliko tjedana je jedan član benda dobio kaznenu prijavu i kaznu od 500 eura. U obrazloženju je pisalo da je pjesmama na tom nastupu  javno pozivao ljude na nemir pjevajući  „Dosta!“, što su oni protumačili kao „ozbiljno remećenje javnog reda i mira“. No takvi incidenti nam se sviđaju laskaju nam više nego prime time termin na ovom festivalu.

- Svaka čast na upornom kritiziranju problematičnog društva i ozbiljnoj tematici. No planirate li se ikad malo opustiti i napisati ljubavnu pjesmu?

- Ne. Iako imamo ljubavnih pjesama koje pjevamo jedno drugom privatno s obzirom da nas je u bendu osam i svi smo muškarci (smijeh), dok javno izvodimo ove od općeg društvenog značaja. Slabo nam ide pisanje ljubavnih pjesama.
 

Iz kategorije: Kultura