Datum objave: 20. Prosinac 2010

Šibenske ćakule i ćakule o Šibeniku

Diana Ferić
Diana Ferić

Pričalo se o svemu, a najviše o Šibeniku, večeras u kafiću Domald na rivi u Docugdje su se na mini pozornici mikrofona uhvatili poznati novinar i pisac Renato Baretić, spisateljica i scenaristica Olja Runjić, ekonomist dr. Petar Filipić, ravnatelj Gradske knjižnice Juraj Šižgorić Milivij Zenić i organizator Emir Imamović Pirke, novinmar, pisac i šibenski zet. Slične večeri organiziraju se u Splitu pod nazivom «Pričigin», objasnio je dr. Filipić, a ova šibenska trebala bi se ubuduće održavati svaki ponedjeljak navečer na istome mjestu, samo s drukčijom ekipom govornika koji su večeras pričali za pedesetak Šibenčana u opuštenoj, kavanskoj atmosferi uz vino, pivo, žestice i legalizirano pušenje što govornici nisu zaboravili pohvaliti. Autor popularnog djela «Osmi povjerenik» Baretić, inače Zagrepčanin koji godinama živi u Splitu, probio je led svojim sjećanjima iz djetinjstva, vezano uz Šibenik gdje se prvi put našao s nekih šest godina. «Bilo je to na Jadriji i bio je to moj prvi susret s morem, prvi okus soli. Sjećam se da sam se otrovao nekim školjkama i par dana preležao u šibenskoj Varoši kod prijatelja.Baš kao u Arsenovoj pjesmiIdućih 12 godina nisam imao nikakve veze sa Šibenikom u koji sam opet došao služiti JNA. Baš kao u nekoj Arsenovoj pjesmi, doputovao sam noćnim vlakom nakon svitanja i na sivom kolodvoru među onim kržljavim korovom ugledao dvije stabljike marihuane u nekoj žardinjeri» prisjeća se zabavni Baretić koji služenje vojnog roka pamti uglavnom po dugom spavanju u vojarni Rade Končar i na straži na Ražinama. Opet je prošlo dosta godina do idućeg susreta sa Šibenikom koji ga danas asociraju ljudi koje je u međuvremenu upoznao, Šibenčani a koji su najčešće pomalo «ćaknuti», ali na dobru stranu, veli Baretić. «Prema Šibeniku godinama imam neki čudan osjećaj, taj grad doživljavam kao nekog prijatelja kojem sam dužan neku lovu i na ovaj način želim vratiti taj dug, zato sam se odazvao na Pirkeov poziv da budem tu večeras, inače nisam siguran da bi negdje drugdje došao» rekao je poznati pisac.«Izi čerce, izi, puno ti je to kripno»Šibenka Olja Runjić nadovezala se na sjećanja iz Šibenika i o Šibeniku koji ona, s obzirom da godinama živi izvan grada, pamti po djetinjstvu i uglavnom po dobroj spizi iz materine i babine kužine, ali i po neizbježnim oriđinalima i redikulima, koji su i Baretiću bili asocijacija na šibenski svit. «Tu spizu, mirise i okuse najviše nosim iz Šibenika i oni me čine Šibenčankom, pogotovo u ovo vrime blagdana pa mi je jako drago što sam u gradu, pogotovo jer dugo nisam bila uoči Božića u Šibeniku gdje smo u te dane kod nas jeli fritule, orahnjača pilo se crno vino, rakije od smričaka i višanja i svi su se natjecali ko će što bolje skuvati, čija će mater bolju spizu spremiti» prisjećala se spisateljica djetinjstva i gomile starih izraza i jela za koje se danas rijetko čuje. Od juhe od cancarela za koju joj je baba govorila «izi čerce, izi, puno ti je to kripno», do krokanta kao lijeka za sve bolesti, pašticade, mendulata, favete, kolača londonera i drugih izraza staroga Šibenika. «Baš sam se danas našla s Antom Stošićem (jedan od najboljih šibenskih gitarista, svirao u kultnim šibenskim grupama Panika i Close Distance op.a) koji mi je jedno vrijeme bio cimer u Veneciji, pa smo se prisjetili i čuvenih šibenskih starih izraza koji počinju sa slovom «ž», žveljarin, žvale, žmare, žep i žigice», a sjetila se iz djetinjstva i magaraca koji su tada bili u gradu uobičajena pojava jer su Bilićanke na njima donosile mlijeko. Kaže da su joj omiljene riječi i danas «teća» i «padela» te otoman «di se nakon dobre spize ide zavaliti i ubit oko».U Domaldu stalno nešto novoDr. Filipić je ispričao tipičnu otočku priču sa Žirja, o jednom škrtom, a bogatom otočaninu koji je bio bez žene, pa se u Šibenik išao naći s jednom koja je bila slobodna. «Našli su se na Poljani, a kad se prepoznali i upoznali, otišli su u šetnju. Ubrzo su naletjeli na slastičarnicu pred kojom je on rekao njoj da ga pričeka ispred i ušao unutra. Sjeo je i pojeo kolače, a ona ga je gledala kroz izlog. Jasno, kad se vratio i kad su nastavili šetati, ona se ispričala da ima obaveze i otišla. I sad, kad se vratio na Žirje, pitali su ga ljudi šta je bilo, a on im je rekao da nema pojma, da ne zna što se dogodilo, ali da mu je žao što je potrošio novac za vapor, i to povratnu kartu.Friški Šibenčanin Pirke, ispričao je satiričnu priču s poveznicama iz njegovog Sarajeva, o prijatelju koji je došao u pauzi u ratu u Šibenik da bi pogledao u kinu «Schindlerovu listu» Stevena Spielberga, a naletio je i na obitelj koja ga je ponudila rižom i ribom za večeru. Pobjegao je, a kad su ga pitali što mu je bilo, rekao je da u ratnom Sarajevu godinama jede samo rižu na ulju i ribu iz konzerve, pa mu nije bilo jasno jel to oni njega sprdaju. Inače, među govornicima je bio najavljen i prvi čovjek Šibenske knjižnice Milivoj Zenić koji, iako je veći dio večeri proveo za okruglim stolom na pozornici, bio je previše veselo raspoložen da bi ozbiljnije i sudjelovao na prvom šibenskom «Pričiginu».Dojma smo da se okupljenima ideja sviđa, a i gazda Domalda i šef udruge Šibenski Forum Vlado Kužina, koji stalno organizira u svome lokalu nekakve happeninge, bio je zadovoljan. Hoće li se druženje uz ćakulu poznatih ljudi i dalje nastaviti, vidjet ćemo već idućeg ponedjeljka navečer u Docu.

Iz kategorije: Kultura