Sidebar Menu

Datum objave: 07. Studeni 2016

HOMO NA KUREJA: Zlarin se vraća u svoje slavno doba, vrijeme tradicionalnog ispraćaja koraljara

Šibenik News
Šibenik News

Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije dodijelilo je Kulturnom umjetničkom društvu Koralj s otoka Zlarina iznos od 9.975,00 kuna za projekt 'Homo na kureja - ispraćaj koraljara. Upravo o tome piše Tportal, tekst autora Josipa Antića donosimo u nastavku.

 

 

Kad se 6. kolovoza 2017. u noćnim satima na zlarinskoj rivi pogase sva javna svjetla, a mjesto utone u ljetni mrak, taj ni dvije milje od kopna udaljeni otok šibenskog arhipelaga opet će se na dva dana vratiti u doba u kojem su Zlarinjani ispisali neke od najljepših stranica hrvatske pomorske i otočke povijesti. Te večeri u skladu s tradicijom još iz 13. stoljeća, ispratit će otočani svoje najbolje sinove 'u kureja', kako zovu nekadašnje dugomjesečne plovidbe sve do grčkih voda u potrazi za koraljima. Bio je to podvig ne samo zbog izrazito teškog posla i uvjeta života na moru, nego i stoga što je u to doba (sve do 1797.) Mletačka republika imala monopol na sve aktivnosti na moru, a posebice je bila stroga prema onima koji su se drznuli samostalno vaditi koralje. Kazna za utaju ulova bila je odlazak na galiju, odakle se ne vraća...

 

 

Povijesna je to odrednica na temelju koje je 2000. godine nastalo jedno od prvih i po izvedbi najdojmljivijih domaćih turističkih uprizorenja utemeljenih na jednostavnoj logici: ako je turizam velikim dijelom priča (a jest), zašto mi svoje velike priče zaboravljamo i zanemarujemo, a drugi izmišljaju nepostojeće i nude ih turistima? Na toj ideji okupili su se novinar Zvonko Varošanac, književnik Mladen Bjažić i prvi otočni folkloraš, donedavni dugogodišnji predsjednik KUD-a Koralj, Boris Gregov - sklopili su povijesnu rekonstrukciju starih ispraćaja nazvavši je 'Homo na kureja'.

 

Prvi takav ispraćaj bio je 2000. godine, pa se 10 godina o njemu pričalo, 2010. događaj je na opće veselje domaćih (230 duša) i ljetnih gostiju (oko 2.800) opetovan; zbilo se to još 2011, a od tada – ništa. Sve do 2017. godine u kojoj bi održavanja te obnovljene svetkovine trebala zajamčiti vijest da je nedavno Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU u sklopu natječaja za održiv razvoj otoka, dodijelilo za 'Homo na kureja' iznos od 9.975 kuna.

 

 

- Zašto tolika stanka među 'kurejima', a ljudi su njima bili oduševljeni!? Mi smo odmah znali da ne želimo raditi još jednu seosku zabavu, nego nešto što će biti ne samo turistička atrakcija, nego i okosnica identiteta mjesta, kojeg, kao i svih hrvatskih otoka, nakon ljeta teško da se tko i sjeti - priča Grgurov.

 

 

- Nismo mogli naći novac za pravu razinu ispraćaja, pa smo ih primirili. Ni ovih 10.000 neće biti ni izbliza dovoljno, za potpuno zaokruženje priče trebalo bi nam 50.000 kuna, ali pokušat ćemo. Interes je ogroman jer su mlade generacije već stasale i žele i sami vidjeti dio svoje 'kureje', a da strance to oduševljava, ne trebam ni govoriti. Nisu bez veze još tamo 1937. Nijemci s Itom Rinom snimili 'Princezu koralja', a kad se Goebbels sjetio da su na snimkama Slaveni – zabranio ga je -  kaže mi pa mi ukratko skicira što se sve ima vidjeti na ispraćaju.

 

 

- Priredba koja traje sat vremena podsjeća nas na stoljeća kada su Zlarinjani odlazili u lov na koralje. O njihovim pothvatima snimljen je i dokumentarac 'Spužvari i koraljari' u produkciji Jadran filma iz 1947. godine. U prošlosti, opremali su Zlarinjani 16 gajeta s 80 lovaca na koralje. Na dan odlaska koraljara u lov, svi mještani su sudjelovali u procesiji, koja je završavala blagoslovom brodova i posada u luci. Odlazilo se u lipnju, a vraćalo tek krajem kolovoza. Lovci su neobrađeni koralj prodavali u Napulj i na Siciliji, s tim da bi na površinu mora izvlačili tek 25 posto od onoga što bi povukli iz dubine. Kad bi se vratili obitelji, često ih nisu mogli prepoznati. Posao je bio iscrpljujući, tri mjeseca na moru učini svoje, vraćali bi se i po 10 kilograma lakši s dugim bradama. Jednom su bili napadnuti na albanskoj obali i neki članovi su bili ubijeni - kaže Grgurov.

 

 

Potpuno je jasno da taj odlazak, iako tajan, nije mogao proći bez velike strepnje i pripreme, zaziva nebu i – praznovjerja.

 

- Poslije blagoslova, primali su lovci od žena darove u siru, luku i kvasini, nakon čega bi se pozdravili te oko ponoći iz luke otišli u široko more, da ih 'zle oči ne pogode - priča Grgurov, dodajući kako zle oči znače – Mlečane, tako je primjerice tijekom cijelog 18. stoljeća mletačka porodica Galbiani držala pod svojom upravom sva lovišta koralja, koja su kasnije prešla na Austriju.

 

Tek početkom 19. stoljeća pravo na zakup lovišta koralja počinju dobivati i domaći ljudi, početkom 20. st. u Zlarinu se osniva zadruga, koja je željela vratiti tradiciju lova na koralje i preradu. To je potrajalo do 1955. kada unatoč najuspješnijem lovu (475 kg) koji je u bescjenje prodan u Italiji, koraljarstvo propada, kao i Zadruga. Od sredine prošlog stoljeća do danas preradom Koralja nastavili su se baviti obrtnici, a danas u mjestu djeluje obrt Zlarinka, koji vode Kristina Ljuba i Miro Bešker, a koraljima se bavi i Ivana Horvat.

 

Priredba objedinjuje više faza odlaska na more. Posebno je atraktivno unošenje brodske opreme jer za koralje se koriste 22 predmeta. Najvažniji je inžinj iliti Andrijin križ, koji se vuče uz hridi i trga koralje, opremljen kamenom i mrežom, zatim idu konopi, kliješta za sječu koralja, igle za krpanje mreži, brodska oprema: feralić, barilo, galun, demižane, pobuk, mala škrinja…

 

A praznovjerje?

 

Poslije blagoslova nitko više ne bi smio s broda na obalu, da kakvim nepromišljenim djelom ne okalja blagoslov i da sreća u lovu ne bi izostala. Strah i neizvjesnost utjecali su i na još neke rituale: primjerice, žena od paruna (gospodara broda) morala se za sreću pomokriti na cimu (uže) broda (danas je u predstavi politički i ćudoredno korektnije zalijeva vodom). Ili kad kurejani bacaju mrvice kruha iza brodova da 'vještice ostanu u vali i ne pokvare im sriću na debelomu moru'. Na Zlarinu se i danas vjeruje u čarobnu moć koralja i pripisuju mu se ljekovita svojstva za liječenje anemije, bolesti krvotoka, infekcije i neplodnosti, a posebice da crveni koralj štiti trudnice i nerođeno dijete od bolesti, zaraze i uroka.

 

- Danas je nemoguće skupiti 16 gajeta kao u stara vremena, ali naših šest gajeta, na kojima je po šest članova posade, sasvim dobro dočaravaju odlazak - kaže Andrijana Šunjara, koja je na mjestu predsjednika KUD-a Koralj nedavno zamijenila Grgureva.

 

- Članovi Koralja ključni su za ispraćaj, u kojem sudjeluju kolima i napjevima, u ispraćaju će sudjelovati 60 odraslih i djece jer su u tom običaju sudjelovali i mladi i stari - cijelo mjesto. Djeca će također biti obučena kao u stara vremena i prikazivale bi se i zaboravljene dječje igre - kaže Šunjara. Ističe kako je potpora Ministarstva odličan početak i poticaj da se 'na kureja' održi ovo ljeto. Taj događaj će, kaže, biti posvećen onima koji su sudjelovali u ovom projektu, a više nisu živi: Srećko Ljuba, Vladimir Buneta, Jerko Kranjac-Rus, Tomislav Bumbak-Pada, koji su pokazali da novac jest važan, ali nije najvažniji.

 

- Važan je angažman svih udruga na Zlarinu: Turističke zajednice, Mjesnog odbora, DVD-a Zlarin, Yacht cluba, a računamo i na donacije i dobru volju mještana i zaljubljenika u Zlarin -  kaže dodajući kako priča o koraljima ne staje s ispraćajem. Nakon njega slijedi domaća gastronomska priča, drugi dan se prikazat će se film 'Ispraćaj koraljara', koji je pripremila radionica obrade koralja.

 

- Priča o koraljarstvu na Zlarinu zaslužila je značajnije mjesto u kulturi, jer je atraktivna i za promicanje turizma i nadilazi lokalni karakter. Ona je hrvatsko etnografsko bogatstvo koje se može iskazati u više dimenzija: od folklora, preko pomorske baštine, sve do znanosti. Naravno da moderni turisti na tu priču ne mogu ostati indiferentni i da se ona nevjerojatno dobro sljubljuje s ljepotama Zlarina - kaže Šunjare.

 

- Mi smo na otoku od 2000. učinili dosta. Pokrenuli smo Muzej i koraljarnicu 'Zlarinka' (posjetilo ga je dosad 6000 ljudi), ali bez pomoći grada i županije teško da možemo više. Osim toga, Zlarinjani bi željeli povezati i druge koji su se bavili lovom na koralje. Manje uspješno i manje dugo lovili su ih na Lastovu, Mljetu i Elafitima' - kaže Gregov. Da to što govori ima smisla, za to je dovoljno baciti pogled na drugu obalu. Italija je od svojih koraljara, primjerice, grad Torre del Greco i Museo del coralli di Napoli učinila na daleko poznatim turističkim atrakcijama.

 

Nisu li upravo Zlarinjani bili među onima koji su u Napulju prodavali svoje 'crveno zlato'?

 

 

Iz kategorije: Kultura

logo footer 1
Trg Andrije Hebranga 11a, 22 000 Šibenik

logo footer 2
logo footer 3

Koristimo kolačiće kako bi Vam pružili bolje korisničko iskustvo. U skladu s novim smjernicama privatnosti, moramo Vas upitati za pristanak prilikom korištenja kolačića.
Saznaj više Prihvaćam