Datum objave: 07. Siječanj 2016

Šibenčanin Toni Matošin izdao je knjigu eseja o Bobu Dylanu. Evo što kaže Zlatko Gall

Šibenik News
Šibenik News

 

Šibenčanin Toni Matošin, glazbeni kritičar portala SoundGuardian napisao je knjigu "Svako zrno pijeska" u kojoj je recenzirao sve albuma Boba Dylana, za neke najveće ikone rocka ikad. Tim povodom njegov kolega Zlatko Gall osvrnuo se na knjigu i u svom stilu dao svoj komentar na Tonijevo štivo. Tekst u cjelini prenosimo sa Slobodne Dalmacije.

 

"Tko ne voli Dylana Boba, nek mu piva klapa oko groba." Otprilike ovako mogla bi glasiti kletva okorjelih dylanofila upućena onom malom broju ljubitelja popularne glazbe koje nikad u životu nije dodirnuo genij najveće ikone rocka. Za sve druge, knjiga "Svako zrno pijeska", koju je u izdanju Udruge glazbe iz Križevaca napisao kritičar glazbenog portala SoundGuardian Toni Matošin, prava je blagovijest.

Naime, ovaj Šibenčanin i strastveni ljubitelj Boba Dylana prije tri godine uhvatio se sustavnog preslušavanja i recenziranja svih Dylanovih albuma. Kad velim svih, to znači da je niz započeo njegovim eponimnim albumom "Bob Dylan" iz 1962., a zaključio svježim nastavkom serijala "Bootleg", objavljenim na isteku prošle godine.

Možda vam se na prvu čini da se o Dylanu nema više što novoga kazati, naučiti, spoznati... Kako krivo. Ne samo da je Dylan i prošle godine objavio izvrstan novi studijski album i već spomenuti 12. nastavak "Bootleg" serijala s čudesnim snimkama iz 1965. i 1966., nego i zbog intrigantnosti i trajno žareće aktualnosti koju već pedesetak godina nudi njegov raskošan opus.

Stoga, iako, kao svaki pravi dylanofil, doma imam par kubika knjiga o Dylanu i, naravno, sve albume u nekoliko "formata", obradovalo me je pojavljivanje Matošinove knjige. I izazvalo neke posve očekivane reakcije jer sam, priznajem, odmah krenuo s provjerom ocjena albuma.

Nezaobilazno štivo

Slažemo li se u prosudbi Dylanova golemog opusa kolega Toni Matošin i ja? I da i ne... Posebice kad je riječ o Dylanovim albumima iz osamdesetih. No, zar je to uopće važno? I za prosudbu o velikom Bobu i za ocjenu ove pedantno složene i temeljito obrazložene studije Dylanova minulog rada. Naravno da nije. Dapače.

Različita optika kojom se čitaju Dylanove mijene itekako je poželjna. Zapravo, nužna da bi se iz različitih perspektiva, pa i generacijskih motrišta, procijenila apsolutno najintrigantnija diskografija u povijesti rocka.

S diskografijom koja se protegnula i debelo u novo stoljeće te s neokrnjenim ugledom žive institucije rock and rolla, Bob Dylan doista je jedan od istinskih velikana (najveći!) i ikoničkih figura popularne glazbe 20. stoljeća oko čije se središnje pozicije na rokerskom zidu slavnih nitko ne buni.

Naime, Dylan je uvijek bio i ostao nepredvidljiv, svoj, ikonoklast koji na koncertima sustavno dekonstruira sva ona znana opća mjesta iz vlastite pjesmarice, ne dopuštajući da one i on postanu samo mitske okamine. A upravo je na toj postavci temeljena Matošinova studija o Dylanovoj diskografiji – na tezi da kod Dylana doista "vječna samo mijena jest".

Da je, čak i kad je ulazio u najsmionije rekonstrukcije vlastite pozicije i dekonstrukcije mita, bez obzira na neposredne rezultate (kao u slučaju albuma iz osamdesetih) i percepciju publike i kritike, bio – velik. I uvijek svoj. Stoga, za sve koji su ikad "pušili" Dylana, pa čak i za one zagrižene fanove koji su se već nakupovali knjiga o njemu, "Svako zrno pijeska" nezaobilazno je štivo. Precizna i argumentirana sonda u golem opus koju je mogao napisati samo netko tko itekako dobro znade o čemu piše, napisao je Zlatko Gall.

 

Izvor: Slobodna Dalmacija

Foto: ŠibenikIN

Iz kategorije: Kultura