Nesebičan rad za lokalnu zajednicu i unaprjeđenje kvalitete života u trebala biti glavna značajka svih kandidatkinja za priznanje "Šibenska grandeca". Da to nije fraza nego da neke žene zaista tako žive i razmišljaju potvrđuje Edita Vlahov, sedma, posljednja kandidatkinja za to ovogodišnje priznanje koje će biti dodijeljeno u petak, 4. ožujka. Kada ta nastavnica razredne nastave i knjižničarka dokumenatrka, predsjednica odjela za književnost šibenskog ogranka Matice Hrvatske te članica udruga " Amaterske kulturne udruge Žirje" te Hrvatsko - makedonske tangente i iznad svega zaljubljena u lijepu riječ, poeziju i umjetnost općenito govori o sebi uvijek govori o tomu što i zašto radi za lokalnu zajednicu i zašto se tome predaje već godinama i ni u jednoj rečenici ne stavlja sebe na prvo mjesto, a iza nje je puno, puno toga što je napravila.
Otkako se zaposlila, dakle gotovo godina radi kao nastavnica u istoj školi i to u OŠ Vrpolje. Isprva je radila u Perkoviću i Danilu, a onda se skrasila u centralnoj školi u Vrpolju, rekli bismo seoskoj iako je Vrpolje dio Grada Šibenika.
"Moram priznati da mi je malo dosadilo stalno putovanje na radno mjesto, ali nisam nikada inzistirala na tome da se preselim u neku školu u središtu grada što bi mi bilo komotnije. Prošla su ta vremena kada su učitelji imali obvezu raditi po selima,a onda bi ih se premjestilo negdje u grad. Ja sam zadovoljna sa sredinom u kojoj radim. To više nisu ona seoska djeca na koje smo mi navikli. Njihovi roditelji su danas školovani ljudi koji za svoju djecu žele najbolje pa tako i kvalitetne uvjete za školovanje i razne aktivnosti. Nažalost, radimo u lošim uvjetima, škola nama je nedavno oštećena i u potresu, ali nadam se da će uskoro krenuti projekt izgradnje nove škole u Vrpolju i to je moja velika želja", kaže Edita.
Ono što nju prvenstveno određuje je njezino pjesništvo i širenje lijepe riječi među ljudima koji nemaju prilike posjećivati institucije kulture, izložbe, kazališne predstave i pjesničke večeri kao što su otoci i sredine u dalmatinskoj Zagori. Ljubavlju prema književnosti zarazila se u srednjoj školi, a najzaslužnija za to je poznata gimnazijska profesorica Vesna Mrša.
"Bila sam članica njezine dramsko - recitatorske grupe. Često bi mi znala reći "ajmo Edita ti ja napisati neki recital". Prepoznala je u meni taj dar. Kao izborni predmet upisala sam stranu književnost. Odavno pišem pjesme, ali sam ih počela objavljivati tek prije devet godina. O njima razmišljam kao o pticama u krletci koje je mogu ostati zarobljene već moraju poletjeti. To me je dovelo u Maticu Hrvatsku u kojoj vodim Odjel za književno stvaralaštvo. Uglavnom radim s ljudima srednje i starije dobi kojima se treba znati približiti. Sastajemo se jednom tjedno, družimo, čitamo svoje pjesme i kratke priče, a često i nastupamo i u manjim sredinama. Posebno mi je draga suradnja s udrugom "Rupska zvona" i naši odlasci na pjesničke večeri u Rupe, na njihovu Kušaonicu poezije. Prva je bila posvećena Arsenu Dediću jer je njegova majka Jelka porijeklom iz Rupa. To im se jako svidjelo i s tim smo ih pridobili. Nastojimo uvijek ići u sredine u kojima ljudima nisu dostupni takvi sadržaji pa na stupamo i u mjesnim crkvama, Domu umirovljenika. Znam da svi ljudi vole lijepu riječ, estetiku, umjetnost i zašto im to ne bismo približili. Mnogi me pitaju često zbog čega to radim, zbog čeka dajem sebe u to, a nemam, kako kažu neku materijalnu korist, ali ja u tome uživam. Meni je u prvom planu mali čovjek i njegovo zadovoljstvo. Kada mogu za nešto dati svoje vrijeme, znanje energiju ja to nesebično dajem", ističe Edita.
Ona u genima nosi taj dar za pjesništvo i književnost. Potječe s otoka Žirja, a po mami iz obitelji Dobra koja ima taj gen. Rođena je i odrasla u Šibeniku, ali ima sklonost i prema otočnoj čakavštini na kojoj također piše, a "u uho joj je ušla" zahvaljujući djedovima i bakama uz koje je provodila ljeta. Članica je Amaterske kulturne udruge Žirje koja organizira Žirajska kulturna ljeta s nastupima pjesnika, književnika, kazališnih ansambala poput Histriona, kino projekcijama i to zahvaljujući suradnji s Turističkom zajednicom Grada Šibenika. Prikupili su, zahvaljujući donacijama Gradske knjižnice u Šibeniku knjige za buduću knjižnicu na Žirju, pomogli restauraciju crkvice sv. Mikule na kojoj su zvona obnovili braća Šare, potomci čuvenog šibenskog industrijalca Stipe Šare, a tiskali su i mapu za obilazak svih sedam žirajskih vrhova.
Treće polje djelovanja je u Hrvatsko - Makedonskoj tangenti u kojoj odnedavno vodi Odjel za kulturu. Sudjelovala je na njihovim međunarodnim pjesničkim susretima na Zlarinu, na književnim susretima u Skopju na kojima su promovirali šibensku kulturu. Zahvaljujući tim susretima upoznala je makedonsku pjesnikinju Snježanu Stoičevski koja je prevela neke njezine pjesme na makedonski jezik. Zvučat će čudno, ali je istinito - Edita još nema svoju izdanu zbirku poezije već pjesme objavljuje u nekim biltenima i publikacijama a jedna je od 9 šibenski pjesnika čije su pjesme u Zbirci zavičajne poezije "Voljenom gradu" posvećenoj Šibeniku.
Jednako kao i na svoj rad na popularizaciji poezije u zabačenijim sredinama i općenito svoje aktivnosti na području kulture Edita je ponosna i na svoje dvoje djece, kćer i sina koji su se opredijelili za tehničke znanosti, ali i njima je u genima umjetnost, a sin piše i pjesme za alternativne bendove.
Na pitanje kako je doživjela kandidaturu za Šibensku grandecu iskreno odgovara: " Bila sam iznenađena, pomalo preplašena jer ne volim se nikako javno eksponirati pa ni davati izjave medijima. Nisam baš bila odlučna hoću li pristati ili neću. Drago mi je što je netko prepoznao moj rad, a prvenstveno i to što i na ovaj način mogu predstaviti javnosti što sve radimo u našim udrugama, u Ogranku Matice Hrvatske koja pod vodstvom naše predsjednice Zdenke Bilušić njeguje hrvatska kultura, pisanje, duhovnost, likovnu umjetnost, znanost, suradnju s drugim narodima. Želim da ovo bude poziv za sve ljude da nam se jave bez predrasuda. Treba raditi nešto za dobrobit zajednice, za druge ljude, bilo u učionici, u kvartu,u udruzi, na otocima u Zagori. To je ono što vrijedi", zaključila je Edita Vlahov.
