Sidebar Menu

Datum objave: 06. Siječanj 2021

ŠIBENSKI RAZGOVORI NA NACIONALNOJ RAZINI / Što je mladi šibenski psiholog i glazbenik Matej Nakić u razgovoru za Večernji list otkrio Samiru Milli

Diana Ferić
Diana Ferić

Kada su 2017. četiri šibenska studenta odlučila u studentskoj sobi pokrenuti svoj bend, vjerojatno nisu ni sanjali da će za tri godine pokoriti top-liste i dobiti dvije nominacije za novinarsku nagradu Rock & Off. Pjesma “Apaši” grupe BluVinil po mišljenju mnogih jedan je od najvećih ovogodišnjih hitova, a napisao ju je pjevač grupe Matej Nakić (25). No, Nakić nije samo glazbenik, magistrirao je psihologiju i radi kao predavač na Zagrebačkoj školi ekonomije i menadžmenta. Danju radi sa studentima i piše znanstvene radove, a noću svira sa svojim sastavom i piše pjesme. BluVinil je nedavno nominiran za dvije nagrade Rock & Off.

Je li 2020. zaista bila vaša godina, kako proročanski pjevate u vašem hitu “Apaši”?

Prošle se godine cijeli svijet okrenuo naopako. Kad proživljavate potrese i pandemiju, sve rutine i svi planovi vrlo brzo padaju u vodu. Naš plan s početka 2020. bio je da snimimo svoj prvi dugosvirajući album za koji smo marljivo pripremali materijal i “usviravali” se i ne znajući što nas sve čeka u toj ludoj godini. Srećom, naše debitantsko izdanje uspjelo je ugledati svjetlo dana i polučiti, što se medijske pažnje i nominacija za nagrade tiče, doista neočekivan rezultat. Malo je reći da smo oduševljeni reakcijama fanova. Izgleda da je stvarno bila naša godina. S druge strane, u ustima je gorko-slatkasti okus – kad ostvarite sve ono čemu ste se nadali u vremenu koje je toliko prevrtljivo i puno nevolja, to je prilično čudan osjećaj. Prvi ste singl izdali prije dvije godine, no 2020. ste eksplodirali kada je pjesma “Apaši” postala hit.

U čemu je tajna te pjesme?

„Apaši“ su nas lansirali u radijski eter i zahvaljujući toj pjesmi stekli smo brojne nove fanove. U čemu je tajna? Mislim da se pjesma ljudima svidjela zato što je optimistična i što budi neku nadu – a bog zna da nam je takvo što sada prijeko potrebno. Pjesmu i riječi napisao sam u vrlo kratkom roku, zajedno s Brunom Jakelićem, koautorom pjesme. Bilo nam je jako zabavno raditi na njoj. Vaša je glazba retro, a vaš glas može se opisati kao spoj glasa Davorina Popovića i Željka Bebeka.

 Odakle ta ljubav prema starijoj glazbi? Tko su vam inače glazbeni uzori?

 Željko Bebek i pokojni Davorin Popović su mi veliki vokalni uzori kada je u pitanju rock-glazba s ovih prostora. Inače, ljubav prema starijoj glazbi naslijedio sam od oca. On je jedan od onih koji uvijek trebaju imati soundtrack u pozadini, što god radili. Što se tiče glazbenih utjecaja općenito, nema potrebe da sad nabrajam neke domaće i strane autore koji spadaju u kategoriju „lektire“ (ono što svaki kantautor koji drži do sebe treba proći). Ipak, naveo bih Boba Dylana, Leonarda Cohena i Arsena Dedića kao trojac koji je na mene najviše utjecao u zanatskom smislu – njihovi opusi su golem i neprocjenjiv izvor znanja o “songwritingu”.

Je li vas iznenadio interes javnosti? Što vam fanovi pišu na društvenim mrežama?

Poprilično smo iznenađeni. Preko noći postali smo sastav o kojem se priča, vode diskusije, pišu kritike i recenzije, a do jučer smo praktički bili potpuno nepoznati široj javnosti. Što se tiče poruka fanova, obično nam šalju videozapise kako nas slušaju u društvu ili pak postavljaju pitanja o bendu, pjesmama i spotovima. Zabavno je komunicirati s njima i upoznavati nove ljude. Što se tiče radijskog etera, trebat će nam još neko vrijeme da se naviknemo slušati svoje pjesme u trgovačkim centrima i autobusima, ali lagali bismo rekavši da nam ne prija sva ta pažnja. Bez lažne skromnosti, svaki autor piše u nadi da će njegova pjesma doći do slušatelja i značiti mu nešto u životu. Stoga nas takve reakcije samo dodatno motiviraju na pisanje i objavljivanje što boljih pjesama.

Zanimljivo je da osim glazbene karijere gradite i znanstvenu karijeru. Predavač ste na Zagrebačkoj školi ekonomije i menadžmenta. Psihologija i glazba, dakle, mogu zajedno?

Da, imam tu sreću da me i dnevni posao ispunjava. Privilegija je predavati studentima i ujedno biti dio tako kvalitetnog istraživačkog tima. Za mene su se psihologija i glazba uvijek preklapale – oba područja su vrijedan izvor znanja o čovjeku, a ujedno imaju i terapeutski aspekt.

Ima li među vašim studentima fanova BluVinila?

 Ha-ha, ima, ima. Nakon nastave mi često upute neki dovitljivi komentar. Ipak, da ih odmah upozorim, i to javno: neće biti dodatnih bodova na simpatiju! Dapače, kriterij će biti još stroži!

 Bavite se i istraživačkim radom, a radite na temi “Utjecaj pandemije na radnu uspješnost”. Što ste otkrili u istraživanju? Je li upravo rad od kuće tijekom pandemije povećao radnu uspješnost?

Rad od kuće ima svojih prednosti, možemo uspostaviti individualni ritam i raditi onda kada smo najproduktivniji – bilo da je to od devet do pet ili pak u ponoć. Ipak, povećana autonomija nije za svakoga, mnogi se izgube kada nemaju definiranu strukturu dana. Naša istraživanja pokazuju da postoji niz strategija koje nam olakšavaju prilagodbu na rad od kuće. Među njima su primjerice fizička izolacija prostora za rad (ako je to moguće), odvajanje privatnog i poslovnog te izdvajanje vremena za sebe. S druge strane, trebali bismo izbjegavati neprikladne strategije prilagodbe, poput “bijega” u posao, jer je u vrijeme pandemije rizik od izgaranja od posla povećan. U ovakvim vremenima posebno je važno dodatno raditi na mentalnoj higijeni.

 Više na:Večernji list

FOTO: Facebook

Iz kategorije: Glazba & Spektakli

logo footer 1
Trg Andrije Hebranga 11a, 22 000 Šibenik

logo footer 2
logo footer 3

Koristimo kolačiće kako bi Vam pružili bolje korisničko iskustvo. U skladu s novim smjernicama privatnosti, moramo Vas upitati za pristanak prilikom korištenja kolačića.
Saznaj više Prihvaćam