Veljača je vrijeme karnevala i maskenbala koji se obilježavaju u svim krajevima Hrvatske. Karneval je još od srednjeg vijeka bio vrijeme kad su se privremeno mijenjali odnosi moći u društvu i nekažnjeno mogle kršiti moralne i društvene norme. Na taj se način narod mogao još jednom prepustiti strastima prije razdoblja odricanja. Pokladni utorak ili Fašnik je posljednji dan prije Pepelnice, Čiste srijede, koja označava početak Korizme. To je pomični blagdan koji pada točno 47 dana prije Uskršnje nedjelje.
Za narod je vrijeme prije Korizme postalo vrijeme neobuzdanog uživanja u hrani, piću i zabavi pod maskama. Karneval se naziva i pokladama, što dolazi od starohrvatskog glagola "klasti" – prerušavati se.
Običaj poklada rasprostranjen je po čitavoj zemlji, od panonskog i dinarskog do jadranskog područja, a svaki kraj nosi i svoje specifičnosti u običajima i hrani koja se u to vrijeme obilno priprema i jede. U Hrvatskoj su uz poklade vezani i mnogobrojni narodni običaji, usredotočeni na spaljivanje Princa karnevala, lutke od slame i krpa koja smrću plaća za sve ljudske grijehe i zlo koje se dogodilo u protekloj godini.
Fašnički dani nas podsjećaju na slatki miris i okus pokladnica ili krafni koje se peku na ulju (nekad je to bila svinjska mast). Neke se krafne namirišu limunovom ili narančinom korom, vanilijom ili rumom, a središte im može biti ispunjeno džemom, marmeladom ili čokoladom.
Od sličnog se tijesta rade i slastice fanjki ili poderane gaće te poznate kroštule i fritule. Brojne varijante uštipaka danas se neprestano usavršuju i nadopunjavaju. O nastanku krafni pročitajte u našem članku Pokladnice – okus maškara.
U Hrvatskom zagorju je, osim krafni, kiselo zelje obavezno na jelovniku. Na selima se još uvijek jede pomalo zaboravljeno prisiljeno zelje – pirjano zajedno s češnjakom, zaliveno juhom od rajčice, začinjeno vrhnjem i kimom te posluženo s restanim krumpirom. Omiljeno jelo su i krpice sa zeljem. Poznati je specijalitet i suha svinjska podbradina, tzv. lalovka. Od kolača jede se dizano i nezaobilazni kraflini. Na Čistu srijedu je veliki post kada se jede bažulova juha s rezancima, grah-salata, krumpir-salata, a krafne se ne peku na masti nego na ulju.
U Zagrebu i okolici javne se pokladne priredbe priređuju od 17. stoljeća. Na pokladni utorak pilo se gradsko vino, a jeli su se slatkiši (confecti) i suhe smokve (fighe). U zagrebačkoj okolici priprema se zelje, kuhaju se žganci, govedina, peče purica ili guska te krafne.
Samobor i Velika Gorica mogu se pohvaliti najdužom tradicijom održavanja fašničkog festivala u Zagrebačkoj županiji. U Samoboru se osim krafna jedu i poznate samoborske kremšnite, kobasice češnjovke s muštardom, a pije se slatki bermet.
U Slavoniji se jedu preostale zalihe mesa, kobasice, čvarci, sušeno, a od slatkog buhtle, štrudle i listarići, svargle, krofne (pržene u masti, s pekmezom i sitnim šećerom), masnica s orasima ili makom i pogačice s čvarcima.
Najpoznatiji je Međunarodni Riječki karneval sa živopisnim povorkama i karnevalskim balovima. Iz Kastavštine i Ćićarije dolazi slatki specijalitet zvan presnac koji se pravi od tijesta, starog kruha, mlijeka, jaja, grožđica i cimeta. Poznate su još i kroštule s bademima, fanjki, šurlice od slatkog tijesta, smokvenjak od suhih smokava i oraha s malo lozovače, presnac od mladog ovčjeg sira, odnosno skute i kolači od maruna.
U Dalmaciji su od lokalnih pokladnih slastica čuveni Korčulanski cukaroni i Bračke škanjete te Dubrovačka rožata. Split je oduvijek bio poznat po raskošnim i svečanim feštama s neizbježnim fritulama i kroštulama.
U Gorskom kotaru radi se povatica od dizanog tijesta s nadjevom od sira, jabuka ili oraha, a od lokalnih slastica poznati su i fanjki.
she.hr/karnevalski-obicaji-i-hrana/
