Datum objave: 20. Kolovoz 2019

Maturanti CUOU -a proslavili 30. godišnjicu mature uz nostalgični stand -up za mnoge

Diana Ferić
Diana Ferić

Generacija šibenskih maturanata 1989. koji su polazili tada CUOU (Centar za odgoj i usmjereno obrazovanje) posebna je kao što je bila posebna i ta godina u kojoj su maturirali, a to su pokazali slaveći ovih dana 30. godišnjicu mature. U vodičkom hotelu Olimpija okupilo ih se čak 240, a osim što su se dobro proveli i prisjetili tog dijela nezaboravne mladosti obljetnica im je imala i humanitarni karakter - skupljali su novac za pomoć bolesnom sinu generacijske kolegice.
 Na to što se sve događalo te za njih prijelomne 1989. godine, kada su zakoračili u svijet zrelosti i kako se tada živjelo prisjetio ih je, u svom svojevrsnom stand - up nastupu, simulirajući da čita radijske vijest, njihov kolega poznati spiker, voditelj i fonetičar Tomislav Baran, jedan od najprepoznatljivijih glasova Hrvatskog radija.

 

 

Budući da je tu godinu u kojoj su maturirali obilježila i pobjeda grupe Riva na Eurosongu pa im je 30. obljetnicu mature, što je bilo posebno, iznenađenje, čestitala Emilija Kokić, pjevačica te grupe u posebnoj audio poruci.

To nije samo sentimentalna kronika jedne generacije nego i tog razdoblja pa vam donosimo cijeli tekst koji je napisao Tomislav Baran, a u kojem će, sigurni smo, mnogi doživjeti svoje nostalgične trenutke:

Glasilo je to ovako:

23 su sata.
Slušate Vijesti.

- Predsjedništvo SFRJ uvelo je izvanredno stanje na Kosovu.
- Slobodan Milošević izabran je za predsjednika Predsjedništva Srbije.
- Zadarska grupa Riva pobijedila je na Eurosongu u Švicarskoj s pjesmom „Rock me“.

 

- Zagrebačka rock grupa Prljavo kazalište održala je koncert u središtu Zagreba pred 200 000 ljudi, što je bio predznak raspada SFRJ.
- Srušen je Berlinski zid.
- Rumunjski predsjednik Nikolaj Čaušesku strijeljan je zajedno sa suprugom, čime je okončana vladavina komunizma u Rumunjskoj.
- George Bush stariji novi je američki predsjednik, nakon Ronalda Reagana.
- Iranski duhovni vođa Homeini proglasio je fetvu nad piscem Salmanom Rushdijem.
- Pokolj demonstranata na pekinškom trgu Tienanmen.
- U Zagrebu je na tajnoj sjednici osnovana Hrvatska demokratska zajednica.
- Dalaj Lama dobio je Nobelovu nagradu za mir.
- Emitirana je prva epizoda Simpsona.
- 29. studenoga održan je posljednji prijem u Savez pionira Jugoslavije.
- Vremenska prognoza za sutra: bez obzira na vrstu i količinu padalina, jačinu i smjer vjetrova, visinu snijega, temperature mora i kopna, vrijeme pred nama bit će krilovito i proletjet će dok si rek'o keks.

Poštovani slušatelji, godina je, kao što i pretpostavljate, 1989., znakovita za večeras ovdje okupljene polustoljetnjake. Godina odrastanja i sazrijevanja, godina rastanaka i novih početaka, godina prvih koračaja prema pragu pravog konkretnog života. Godina pravljenja planova, što ostvarivih što neostvarivih, što ostvarenih, što neostvarenih. Jednom riječju, odnosno, dvjema riječima – godina mature. Od nje, do današnje 2019. Zemlja je 30 puta okružila oko Sunca. Sitnica za Sunce i Zemlju, ali za nas baš i ne. O nemilosrdnom stroju za mljevenje što ga fizičari zovu vrime nećemo večeras, kao ni o njegovim pogubnim posljedicama za čovika. O tome ionako palamudimo svaki dan.

 

Večeras nismo ovdje da kukamo za nečim što je bilo i što ne možemo vratiti, osim u uspomenama. Večeras smo ovdje da se prisjetimo jednog davnog zajedništva koje nas veže. Od svih skoro osam milijardi ljudi na kugli, samo mi večeras ovdje imamo nešto što je samo naše, jednu zajedničku fusnotu u našim knjigama života: samo mi smo te 1989. učili za maturu, samo mi smo te 1989. pokazivali svoje znanje ili neznanje u završnim bitkama srednjoškolskog obrazovanja po hodnicima Gimnazije, Ekonomske, Tehničke, Doma zdravlja i di se sve već nije održavala nastava. Samo mi smo te 1989. bili najlipši, najpametniji i najzgodniji u osvajanju neosvojive tvrđave, ne svetog Ivana, nego hotela Ivan u Solarisu. Di smo prvi put stali u odijela s uvjerenjem da nam ni James Bond u eleganciji nije do koljena. Di smo imali haljine i frizure za koje danas možda mislimo da su neka zločesta fotomontaža, ali onda su bile takve da su pred njima Alexis i Krystle iz Dinastije izgledale kao štićenice Caritasa.

 

Samo u našim dokumentima piše Šibenik, 1989. Samo mi, i nitko drugi. Ali baš samo mi. Večeras smo ovdje da zahvalimo na privilegiji da smo i nakon 30 godina još tu, što za neke, na žalost, ne možemo reći. Večeras smo ovdje sa svakakvim statusima – nečiji smo muževi i žene, nečiji smo roditelji, a bome i bake i didovi, nečiji smo bivši i bivše, a možda smo i nečiji budući i buduće, tko zna, duga je noć. Do jutra se svakakva čuda znaju dogoditi, pa se neke davne mladenačke ljubavi znaju i na ovakvim susretima pošteno resetirati i ponovno kombinirati.


A kakvi smo zapravo bili? I koliko smo se prominili? Ako smo se uopće prominili. Mirisali smo po Brutu, Machu, Poisonu, Opiumu, Mošusu Musku. Gledali smo Alo Alo, Alfa, Mućke, Program plus. Pušili smo, mnogi poskrivećki, Filter 160, Kroaciju, Lord, plavi i crveni Ronhil. Oni malo dobrostojećiji i Marlboro, Camel i Dunhill, a oni malo lošestojećiji bome i Opatiju i Filter 57. Danas sve više motamo. Ali svi zajedno, i pušači i nepušači, pušimo fore, laži i obećanja političara i raznih korporacijskih vladara.


Bili smo pametni, iako nismo imali pametne telefone. Ali zato smo imali pametnu Marijanu, pametnog Borisa, pametnu Ivanu, pametnog Željka, od kojih smo prepisivali i šlepali se uz njih. Oni su nam tada bili jedini Googli i Wikipedije. Bili smo prpošni, imali smo vitar u kosi, imali smo i kosu, a bome i mini val. Gel nam se zvao Valera i od šmokljana je činio švalera. Na slikama s maturalne večeri ispali smo onakvi kakvi smo zaista i bili – žmireći ili buljeći crvenim očima, bez stotinjak ponavljanja i brisanja fotografija, bez namištanja selfi štapova, bez filtera koji bi nas ulipšali do neprepoznatljivosti. I imamo nekoliko fotki s mature, a ne jednu gigu. Za uspjeh na maturi starci su nam dali lovu da odemo na pizzu, a nisu nam uplatili neku operaciju za uljepšavanje, botoks ili silikone.

 

Te 1989. baš smo pod ovim kvadratom neba zajedno prolazili i završavali jedno važno životno razdoblje. Bili smo jedni drugima svjedoci odrastanja. Večeras smo tu di jesmo. Svaka čast Olimpiji u Vodicama, ali Ivan je Ivan i Solaris je Solaris. Jest doduše prominija ime i broj zvjezdica. Ali, u našem kolektivnom pamćenju ostao je misto di smo se osjećali lipo, lipi i važni. Te je godine Emilija iz Rive pobjedonosno pjevala Rock me bejbi, nije važno šta je, samo neka traje, samo neka je za ples. Trajimo, generacijo, plešimo još mnogo plesova u životu, ma koliko smišni i nezgrapni izgledali. Dabogda jednog dana što više nas nazdravljalo treskavim rukama i klackavim dentijerama u ustima i četrdesetu i pedesetu i šezdesetu obljetnicu mature.

Rokaj generacijo!, pozvao ih je na kraju Tomislav Baran, i rokali su do sitnih sati, kako to i priliči kada je riječ o proslavi godišnjice mature. 

Iz kategorije: Volim Šibenik

logo footer 1
Trg Andrije Hebranga 11a, 22 000 Šibenik

logo footer 2
logo footer 3