Datum objave: 13. Veljača 2019

Marijana Rajić, kandidatkinja za "Šibensku grandecu" "otvara svijet" djeci s teškim invaliditetom

Diana Ferić
Diana Ferić

Marijana Rajić, predsjednica šibenske Udruge Aurora koja brine o djeci tjelesnim invalidima pravi je primjer žene koja, kako to volim reći, pomiče granice u lokalnoj zajednici i to kada je riječ o prepoznavanju i rješavanju problema s kojima su svakodnevno suočeni teški tjelesni invalidi pa ne čudi što je jedna od kandidatkinja za ovogodišnje priznanje "Šibenska grandeca".

 

Ona te probleme živi već gotovo 18 godina, otkako joj se rodila kći Nika koja je došla na svijet sa šest mjesec i već prvih dana života preživjela čak dva moždana udara. Stopostotni je invalid, ali zahvaljujući Marijaninom angažmanu, kao i potpori cijele obitelji, ta djevojka unatoč tim teškim preprekama uspijeva živjeti u puno stvari kao svoji vršnjaci pa i izlaziti na kavu s prijateljicama.

 

"Kada je Nika pošla u školu ja sam dala otkaz i potpuno se posvetila njoj kako bi joj što više toga mogla pružiti. Nika je išla redovno u osnovnu školu sa svojim vršnjacima. Sada je učenica drugog razreda Ekonomske škole i nastavu pohađa kod kuće jer bi joj bilo teško u školi u kolicima sjediti šest - sedam sati dnevno", priča ta nekadašnja bankarska službenica koja je sa svojom djevojčicom u početku, dok u Šibeniku nije bilo nikakvih uvjeta za rehabilitaciju i fizioterapiju prošla i Goljak i Velu Luku i puno drugih centara u kojima su pomagali djeci s teškim tjelesnim invaliditetom. Marijana je uvijek bila aktivna u tomu i dok još u Šibeniku nije postojala udruga koja okuplja djecu teške invalide i njihove roditelje bila je povezana s drugima širom Hrvatske i angažirala se već tada oko niza pitanja. Ona je prva u Šibensko - kninskoj županiji koja je još 2008. godine dobila status roditelja njegovatelja.

 

"Prije pet godina smo se mi roditelji djece invalida našli u šibenskoj bolnici na fizioterapiji s našom djecom i tada smo odlučili osnovati udrugu, jednostavno kako bismo se povezali i jedni drugima pomagali savjetima i iskustvima. Danas okupljamo 32 djece i njihovih roditelja, a ja sam udrugu preuzela unazad dvije godine. Puno smo toga promijenili, prvenstveno na tomu da smo postali vidljivi u javnosti, da ljudi znaju za naše probleme. Otvorili smo se društvu, zajednici. Puno stvari prije toga nismo ni znali koje su za nas bile bitne, recimo, da u šibenskom kazalištu postoji lift za invalide i slične stvari. Sada imamo i volontera fizioterapeuta, imamo volontera za socijalnu radnicu. Stvorili smo u udruzi bazu podataka, reagiram na sve probleme na koje naši članovi nailaze i tražimo odgovornih da nam pomognu, ali tako što mi samo ponudimo rješenje, a ne čekamo da to netko za nas napravi. Kada je riječ o prilagođavanju nekim objekata i sadržaja invalidima ja im kažem "ako nećete pitati osobe koje su u kolicima što im treba, sjednite sami u kolica pa vidite kako je to. To je sistem po kojem ja radim", priča Marijana koja kada spominje drugu djecu u udruzi obavezno koristi zamjenicu naša ili naši i tako ih i doživljava. Motivira i njih da se uključe i različite aktivnosti pa je tako djevojku Juliju koja će ove godine upisati fakultet uključila u tečaj za volontere.

 

Pokrenuli su akciju prikupljanja novca za ugradnju liftera za invalide na šibenskom bazenu. Prikupili su pola potrebnih sredstava,a sada čekaju da Ministarstvo branitelja, kako je dogovoreno osigura drugu polovicu. rade na tomu da se lifteri postave i na nekim šibenskim plažama odnosno da se lifter na vodičkoj plaži učini dostupnim invalidima što sada nije slučaj. marijana je angažirana i na uvođenju W slaloma kao sportske discipline u Šibenika po uzru na Knin, a upravo je krenula na tečaj za dobivanje licence za trenera tog sporta kako bi mogla trenirati svoju Niku,a planiraju sudjelovati ove godine na natjecanju u Barceloni. Ta vedra, okretna žena unatoč tomu što je cijeli dan zaokupljena pomoći svojoj kćeri koja je u kolicima i pokretna joj je samo jedna ruka stigne raditi i na vlastitom razvoju pa je kada su tek uvedeni pomoćnici u nastavi 2007. godine završila obuku za njih. Prije dvije godine je završila u Zagrebu američki tečaj Floortime, postaje tumač znakovnog jezika, pomaže susjedima, jednostavno posvećena je ne samo pomaganju svom djetetu nego i cijeloj lokalnoj zajednici. " Ja sam se jednostavno u tomu pronašla, i ne mogu se više vidjeti da radim negdje u kancelariji, u zatvorenom prostoru", priznaje.Kada je čula da je kandidirana za grandecu, kako kaže, bila je u šoku jer sebe baš ne vidi u tom nazivu, ali joj je drago što su drugi prepoznali njezin rad u zajednici. 

 

Iz kategorije: Volim Šibenik

logo footer 1
Trg Andrije Hebranga 11a, 22 000 Šibenik

logo footer 2
logo footer 3