Datum objave: 01. Lipanj 2018

Zaštitom višestoljetnih hrastova Lionsi nastavljaju plemenitu akciju Ante Paška Maleša

Diana Ferić
Diana Ferić

Šibenski Lionsi, organizirajući akciju popisivanja i zaštite višestoljetnih hrastova na području Unešića nastavljaju, a da to i ne znaju, hvale vrijednu akciju koju su prije točno 10 godina pokrenuli Korodinacija udruga „Zvona zagore“ i šibenski planinari iz PD „Mihovil“, odnosno misiju koju je pokrenuo veliki ekolog i borac za zaštitu baštine dalmatinske zagore Ante Paško Maleš, koji je nesretnim slučajem smrtno stradao u rujnu 20108. godine, nekoliko mjeseci nakon što je pokrenuta ta akcija.

 

 

 

Šibenski planinari iz kluba Mihovil su točno prije 10 godina označili planiraski put do prašume Ljutine i počeli popisivati stabla hrastova i cerova starija od pola milenija kako bi mogla biti evidentirana, fotografirana te blagoslovljena i krštena imenima hrvatskih kraljeva, narodnih vladara, dostojanstvenika i ličnosti iz hrvatske nacionalne povijesti.

Šibenski planinari, inače članovi ekspedicije na Kilemendžaro - Ivan Mijat, Mate Protega, Neno Bilušić - Dečko, Zorana Baranović i Joso Gracin te još trojica članova HPK "Sv. Mihovil" - Boris Kronja, Ante Ercegović i Viko Karađole u prvoj su akciji popisali i označili 24 gorostasna stabla koja su, prema procjenama, nikla još u 12. ili 13. stoljeću. Do prašume Ljutine u kojoj se krije još nekoliko stotina stabala starijih od 500, 600 pa i 700 godina obilježen je planinarski put koji mogu koristiti i izletnici jer nije previše zahtijevan. Šibenski su planinari popisali i stabla na mitskoj lećevičkoj Zmajevici.

 

 

Nakon toga uslijedila je akcija krštenja i blagoslov drevnih stabala koju je tada organizirao Ante Paško Maleš, tadašnji koordinator saveza udruga "Zvona Zagore", na žalost sada pokojni , a u njoj su sudjelovali visoki crkveni dužnosnici iz Šibenika, Sinja i Unešića. Akcija krštenja i blagoslova stabala u Lećevici pokrenuta je ciljem da se to jedinstveno prirodno blago Hrvatske za koje se do nedavno nije znalo da postoji, zaštiti od sječe i devastacije te ugroze koja im prijeti od planirane gradnje odlagališta smeća u njihovoj neposrednoj blizini.

 

 

Bila je organizirana posebna ceremonija na kojoj su najveći hrastovi dobili imena hrvatskih kraljeva Tomislava, Krešimira i Zvonimira, zatim kraljice Jelene, Fausta Vrančića, Jakova Gotovca, sv. Nikole Tavelića, Jurja Dalmatinca i drugih značajnih povijesnih ličnosti, a koordinator akcije bio je župnik i dekan fra Luka Delić iz Unešića.
Koordinacija udruga „Zvona Zagore „ još je 2007. godine bila podnijela zahtjev da se poduzmu mjere za zaštitu te neprocjenjivo vrijedne prirodne baštine Hrvatske i Europe i da se Ljutina uvrsti u popis zaštićenih šuma Europe, ali to se nije dogodilo.

 

 

„Ne možemo više čekati. Prašuma Ljutine, ta nevjerojatna oaza nedirnute prirode koja će nestati kao koletaralna žrtva smetlišta koje na tom prostoru gradi Splitsko - dalmatinska županija, mora biti zaštićena. Hrvatska sebi jednostavno ne može priuštiti tu sramotu da između smeća i ljepote koja je do nas došla nekim čudom iz tame daleke prošlosti izabere – smeće“, govorio je tada Ante Paško Maleš. U međuvremenu, na žalost, sve je pripremljeno za izgradnju Centra za gospodarenje otpadom u Lećevici.

 

Tko je bio Ante Paško Maleš?

Ante Paško Maleš bio je težak – intelektualac. Točnije rečeno intelektualac iznikao iz naroda Dalmatinske zagore, nepokolebljiv u svojim stavovima i neustrašiv u obrani svoga zavičaja, njegove prirodne i kulturne baštine. Bio je diplomirani inženjer strojarstva, pukovnik Hrvatske vojske. U javnosti najpoznatiji kao predsjednik mreže ekoloških udruga Zvona Zagore, koje su se pod njegovim vodstvom žestoko protivili gradnji Centra za gospodarenje otpada u Lećevici kojeg je on nazivao smrdilište, Iskreno i duboko volio je Zagoru, Dalmaciju i svoj Hrvatski narod. U puku je ostala zapamćena njegova misao: Prodate li zemlju, prodali ste i nebo nad njom.
Na prosvjedima koje je organizirao gdje god je mogao i kad god se pružila prilika pridruživali su mu se pučani, intelektualci, svećenici, prosvijećeni lokalni dužnosnici. Svi su ga razumjeli, podržavali i spremno slijedili. Vrhunac njegove borbe protiv izgradnje smetlišta u srcu Lećevice bilo je spektakularno davanje imena najvećim i najstarijim hrastovima na proplanku zvanom Zmajevica. On je hrastovima dao imena, a svećenici su ih blagoslovili da bi ih sačuvao od sječe i podsjetio da su to spomenici koje moramo čuvati jer su nikli još u doba hrvatskih narodnih vladara. Bio je duša koja je svakoga razumjela, i koju je svatko volio i uvažavao.
Nastradao je nesretnim slučajem na svojoj djedovini u Konjevratima. Pokopan je u srce rodne grude 19. rujna 2008. godine.
  

Iz kategorije: Volim Šibenik