Datum objave: 07. Kolovoz 2016

Ovo je slika s kojom smo danas u emisiji "Volim Šibenik" "kupili" i Gabi

Diana Ferić
Diana Ferić

Ovom fotografijom Gabi i Arsena, koju je 1966. godine u Šibeniku, na rivi, dok su još bili samo prijatelj, snimio dugogodišnji novinare Slobodne Dalmacije Joško Čelar, a za koju Gabi Novak nije ni znala da postoji, razgalili smo njezino srce i dušu na početku današnje emisije Županijskog radio Šibenika „Volim Šibenik“ u kojoj je bila glavna gošća. Kada ju je vidjela, odmah je pogodila kada je snimljena, a onda su počele navirati uspomene na to kako ju je te godine Arsen prvi put odveo u svoju kuću u Teslinoj koja je bila skromna i siromašna, ali u kojoj je odmah primljena sa srcem. Donijela je cvijeće, a Arsenova majka je, kako su to naše žene znale, samo kazala „nisi tribala“.

 

Gabi je kao šibenska nevista u tu kućuu stigla 1973. godine. Do tada su, kaže, Arsen i ona bili prijatelji, kao brat i sestra. „Kliknuli“ su na prvu kada su se upoznali na Zagrebfestu. Emotivna, kakva je i u interpretaciji svojih pjesam, bila je Gabi i danas u ovoj emisiji nu kojoj je ipak ona, a ne Arsen bila glavna zvijezda. Podsjetili smo se na to da se nakon završene Škole primijenjene umjetnosti zaposlila u Vjesniku, a zatim u "Zagreb filmu" gdje je radila na crtanim filmovima (crtala je likove, ali im je posuđivala i svoj glas). Prvi crtić na kojem je radila bio je "Benko Kamenko" 1956. g. , a radila je i na crtanom filmu hrvatskg oskarovcu Dušana Vukotića, "Surogat".
U to vrijeme u studiju režiser Nikola Kostelac i kompozitor Aleksandar Bubanović radili su na crtanom filmu "Susret u snu". Tražili su pjevačicu, ali je nisu mogli naći. Bubanović je čuo Gabi i tako je, kažu kroničari, počela njena pjevačka karijera. Nakon toga ju je skladatelj i dirigent Bojan Adamić, poziva da bude gost njegovog Big Banda 1957. g. u Ljubljani. Godinu dana nakon toga, 1959. g. dobila je poziv da sudjeluje na "Zagrebfest" na kojem je i pobijedila s pjesmom "Ljubav ili šala", a iste godine snimila je i pjesmu "Sretan put" za film Nikole Tanhofera H8.Nakon toga se posvetila isključivo glazbi. Radila je s vrhunskim umjetnicima iz tog vremena, a imala je i čast nastupati s velikim jazz glazbenikom Louisom Armstrongom.

 

 

1964. g. dobila je poziv da se iskuša na inozemnom tržištu. Naime, na poziv Tereze Kesovije koja je dvije godine prije toga otišla u Pariz i ostvarila vrhunsku glazbenu karijeru, došla je u francusku metropolu na pregovore. No, nakon tjedan dana se vratila kući jer nije htjela prihvatiti uvijete koje su joj postavili, kao npr. smršaviti, ošišati kosu i obojiti je u crno. Odbila je ugovor uz objašnjenje da ima status u svojoj zemlji, publiku i da se za uspjeh u inozemstvu ne želi mijenjati.

 

Nakon povratka njena karijera doživljava uzlet koji traje do danas. „Ono što me je obilježilo je to što sam uvijek radila s kvalitetnim tekstopiscima i glazbenicima i što je Arsen uvijek znao, bio on autor ili ne, za mene odabrati pravu pjesmu koja je održavala ono što sam u tom trenutku bila, a čovjek se kroz godine mijenja i mora znati što mu je i kako primjereno pjevati. Vrlo sam ponosna i na zadnjih 10 godina moje karijere kada sam, na poticaj mog sina, izvrsnog pijaniste, interpretirala, u jazz stilu neke moje stare stvari i to je bio pun pogodak“, otkrila nam je Gabi.

 

U emisiji smo ugostili još jednu šibensku nevistu, Vladimiru Nakić, dugogodišnju profesoricu glazbe, autoricu stihova i skladateljicu koja je svoju pjesmu o Šibeniku koju pjeva Đani Stipaničev kandidirala za himnu Grada Šibenika, na poziv koji je građanima uputila gradska uprava. ta je pjesma nastala dok je živjela u Grčkoj, u čežnji za Šibenikom, a aranžman je napisao Stipica Kalođera.
 

Iz kategorije: Volim Šibenik