Na spomendan Rana Sv. Franje, 17. rujna 1996., preminuo je šibenski biskupi mons. Srećko Badurina
Mons. dr. Srećko Badurina (1930. – 1996.) bio je jedan od najomiljenijih i najcjenjenijih hrvatskih katoličkih biskupa novije povijesti, teolog te dugogodišnji šibenski biskup.
Ostao je zapamćen kao izniman intelektualac, ali ponajviše kao biskup mirotvorac, ekumenist i moralni autoritet koji je odigrao ključnu ulogu u smirivanju tenzija i pomaganju narodu tijekom Domovinskog rata.Rođen je u Lunu na otoku Pagu kao najstarije od jedanaestero djece u vrlo pobožnoj obitelji. Već s 12 godina ušao je u redovničku zajednicu franjevaca trećoredaca glagoljaša. Od 1959. do 1964. bio je magistar bogoslova na Ksaveru. Doktorirao je moralnu teologiju u Zagrebu te se usavršavao u Rimu i Louvainu. Poglavari su željeli da se usavrši u moralnom bogoslovlju pa su ga poslali na učilište Alfonsianumu Rim (1966.-1968.) gdje mu je bio profesorom glasoviti Bernhard Hàring. Tu se osobito uveo u razumijevanje moralnoga stanja suvremenoga svijeta i čovjeka. Prije nego što je postao biskup, bio je cijenjeni profesor teologije.Za šibenskog biskupa imenovao ga je papa Ivan Pavao II., koji ga je osobno i zaredio u Vatikanu početkom 1988. godine. Bio je i prvi potpredsjednik Hrvatske biskupske konferencije (HBK). Tijekom najtežih dana napada na Šibenik i okupacije velikog dijela njegove biskupije, biskup Badurina odbio je napustiti grad. Budući da vjernici zbog opasnosti nisu mogli dolaziti u crkve, on im se redovito obraćao putem radio postaja izravno iz ratnih skloništa, šireći utjehu, nadu i pozivajući na dostojanstvo.
Bio je poznat po tome što je u svakom čovjeku vidio Božje stvorenje, bez obzira na nacionalnost ili vjeroispovijest. Snažno je zagovarao dijalog između Katoličke i Srpske pravoslavne crkve, zbog čega je uživao golemo poštovanje svih građana, ali ponekad nailazio i na nerazumijevanje radikalnijih pojedinaca. Zapamćen je i po posjetima ranjenim vojnicima neprijateljske JNA, vodeći se isključivo evanđeoskim načelom ljudskosti.
Preminuo je u Zagrebu nakon srčanog udara, a pokopan je u šibenskoj katedrali sv. Jakova.
