Datum objave: 15. Veljača 2019

DARKO GULIN: Don Srećko Pavić i talijanski konclogor Zlarin

Diana Ferić
Diana Ferić

Darko Gulin, eminentni šibenski publicist koji već godinama svojim izvrsnim knjigama i povijesnim istraživanjima popunjava kaverne u šibenskoj historiografiji, predstavio je danas u Gradskoj knjižnici Jurja Šižgorića, svoje novo, izvrsno, značajno i osobito vrijedno djelo. Riječ je o knjizi "Don Srećko Pavić i talijanski konc logor Zlarin". Riječ je o biografsko dokumentarnom djelu u kojem Gulin kroz sudbinu pravednika, borca protiv svih nepravdi u svim državama i svim režimima od 1900. kada je rođen pa sve do smrti, govori o jednom od najmračnijih i
razdoblja novije šibenske povijesti, talijanskoj fašističkoj okupaciji Šibenika od 1941. do 1943. godine i fašističkom koncentracijskom logoru na otoku Zlarinu, stratištu i mučilištu kojim se suvremena hrvatska historiografija nije sustavno bavila, a talijanska ga ignorira ili pokušava minorizirati svodeći ga gotovo na izletnički kamp.

Izvrsni duhovni okvir priče o don Srećku Paviću, spasitelju, dušobrižniku i pravedniku koji je ne žaleći vlastiti život pomagao logorašima te tako spasio mnoge živote, dao je don Krešimir Mateša.

Iznimno nadahnuto i duboko emotivno, ne o svojoj knjizi nego o don Srećku Paviću, čiju je iscrpnu dokumentaciju o konclogoru na Zlarinu sačuvao kolekcionar Frane Fantulin, govorio je Darko Gulin. U Šibeniku se odavno nisu mogle čuti tako iskrene i nesebične riječi nekog pisca o onome i onima o kojima piše. Govoreći o stradanjima logoraša Gulin je, ne susprežući suze, ispričao kako je jedna žena  iz Labina svom mužu, zlarinskom uzniku, poslala kvarat kruha kojeg je i sama gladujući, otkinula od usta vlastite djece.

Na žalost knjiga "Don Srećko Pavić i talijanski konc logor na Zlarinu", 142. knjiga u nakladi Gradske knjižnice Juraj Šižgorić, govori i o drugoj strani šibenske stvarnosti. To izvrsno djelo neupitne vrijednosti i golemog značaja, moralo je da bi bilo tiskano, čekati na financijski više nego skromnu potporu gotovo 4 godine.

Izvrsna knjiga predstavljena briljantnim istupom autora doživjela je na današnjoj promociji neočekivano, pomalo nadnaravno priznanje; u trenutku kada je Darko Gulin izustio ime don Srećka Pavića, utihnuli su pikaneri koji kopaju Poljanu od čije se tutnjave gotovo ništa nije moglo čuti.

Knjiga je vrijedna čitanja, a trebala bi biti prva stepenica na putu djelima koja će rasvijetliti i trajno zabilježiti sve zloćine koje su fašisti, nacisti i četnici počinili na šibenskom području tijekom Drugog svjetskog rata. Na knjige, na Dareka Gulina, čekaju Primošten, Šibenik, Dvainka, Vodice, Kosovo... i drugi logori i stratišta za koje novi naraštaji ni ne znaju da su postojali.

Podsjetimo, konc logor na otoku Zlarina talijanski su fašisti je na otoku Zlarinu uspostavili nakon naredbom zapovjednika XVIII. armijskog korpusa generala Umberta Spiga, da se s području Šibenika, Trogira, Drniša i njihove okolice iseli svo muško stanovništvo starije od 15 godina.
Logor je osnovan 25. ožujka 1943., odnosno četiri dana nakon započetog rastrellamenta divizija ''Eugenio di Savoia'' i
''Bergamo'' na području Dalmatinske zagore te Šibenskog primorja. Logor je bio pod ingerencijom XVIII. armijskog korpusa, a dužnost upravitelja je u prvo vrijeme
obnašao zapovjednik 173. odjela kraljevskih karabinjera divizije ''Eugenio di Savoia'', nakon čega ga je naslijedio potpukovnik Umberto Ransava iz divizije ''Bergamo''.
Logor je bio smješten na rtu Marin gdje nije bilo nikakvih nastambi. Prostor logora 80 x 80 metara bio je opasan bodljikavom žicom, a čuvalo ga je je 120 vojnika i oko 20 karabinjera. Unutar logora postojao je manji izolirani logor u kojem su bili zatočeni taoci koje su Talijani ubijali za odmazdu nakon u partizanskih akcija u Dalmaciji. Prvi internirci došli su na otok istog dana kada je logor utemeljen, a već potkraj travnja u njemu se nalazilo 1645 zatočenih osoba. Sveukupno je kroz zlarinski logor prošlo
oko 2500 do 2600 osoba. Fašisti su uznike mučili i zlostavljali glađu, žeđu i tjelesnim torturama, a uskraćivali su im čak i odlazak na nužnik.
Logor na Zlarinu zatvoren je 15. lipnja 1943., a posljednjih 1000 interniraca poslano je u logore u Italiji odakle se mnogi nikada nisu vratili.

Knjiga "Don srećko Pavić i talijanski konc logor na Zlarinu" predstavljena je u sklopu obilježavanja 97. obljetnice šibenske Gradske knjižnice. 

 

Iz kategorije: Vijesti

logo footer 1
Trg Andrije Hebranga 11a, 22 000 Šibenik

logo footer 2
logo footer 3