Gacinta Mattiazzi, posljednja potomkinja šibenske grane plemenite loze obitelji Mattiazzi, otišla je zauvijek iz svog voljenog Šibenika.
Bila je posljednja izvorna nositeljica grba i plemićke titule obitelji Mattiazzi: baroni di Fontis Mattiacis, conti di Herce Lucemburgo, nobili de Sebenico te posljednja nositeljica djelatnosti jedne od najpoznatijih šibenskih i hrvatskih fotografskih studija Foto Mattiazzi pa su je njezini prijatelji odavno prozvali "gorfica".
Preci Giacinte Mattiazzi , ugledni venecijanski dužnosnici, intelektualci i plemići porijeklom iz germanskog plemena Matiaces koje je obitavalo u okolici Wiesbadena u njemačkoj pokrajini Hessen, doselili su u Šibenik sredinom 16. stoljeća.
Njen djed Giacinto bio je jedan od osmero djece Carla Mattiazia i njegove supruge Marchete Rakić iz poznate, bogate i ugledne, trgovačke obitelji Rakić s otoka Brača koja je u obitelj Mattiazzi kao dotu donijela raskošnu kuću, palaču, koja ju je naslijedila od svog oca Jakova Rakića, a Šibenčani su je nazivali kućom braće Mattiazzi.
Carlo Mattiazzi, rođen 1836. godine, brat je veleposjednika Vicenza (Vice) Mattiazzia, graditelja velike poslovno stambene palače preko puta Šibenkog kazališta, umro je 1905. godine. Kao imućan i prosvijećen čovjek puno je polagao na školovanje svoje brojne djece, a među prvima u Šibeniku zanimao se za fotografiju i fotografske tehnike.
Carlo je zanimanje za fotografiju prenio na svog sina Christofora umjetnika i prvog poznatog šibenskog akademskog kipara, koji je ubrzo zapostavio kiparstvo, posvetio se fotografiji i u kući braće Matiazzi otvorio fotografski studio koji još postoji kao i dio fotografske opreme koju je koristio.
Crhristofor je autor većine zanatski i umjetnički izvrsnih fotografija Šibenika i Šibenčana snimljenih tridesetih i četrdesetih godina 20. stoljeća, koje su danas zbog svoje kakvoće iznimno cijenjene među kolekcionarima. Slovo C u logu fotografskog studija Mattiazzi zadržano je i kada su ga preuzeli braća Carlo i Frncesco, Christoforovi nećaci, a izgubilo se nakon Drugog svjetskog rata kad je djelatnost obnovio sam Francesco, otac Goacinte Mattiazzi.
Nakon njegove prerane smrti 1963. godine tradiciju je nastavila njegova supruga Piroška Mattiazzi (Bator), a zatim 1980. godine Giacinta Mattiazzi, posljednja potomkinje roda Mattiazzi u Šibeniku i posljednja izvorna nositeljica grba i plemićke titule obitelji Mattiazzi u Šibeniku.
Fotografska radnja Mattiazzi prestala je raditi 2006. godine, nakon 110 godina neprekidnog rada.
Obitelj Mattiazzi nakon što je 1938. godine zbog agrarne reforme i oslobađanja šibenskih kmetova izgubila prihode s preko 180 tisuća četvornih metara njiva, maslinika i vinograda, morali je napustiti tzv. palaču braće Mattiazzi i preselila je u stan na prvom katu kuće pored kazališta koja je od 1927. godine u vlasništvu Maria Lušića i njegove sestre Rite.
U tom stanu cijeli je život živjela Giacinta Mattiazzi i tu je bio studio fotografske radnje Mattiazzi kojeg Šibenčani pamte.
Giacinta Mattiacci, bila je obrazovana, elokventna i plemenita osoba. Sa svoji životnim partnerom Alfredom Trojanom autorica je prve izložbe fotografija o stradanjima Šibenika u Domovinskom ratu. Organizirala je modne revije i s osobitom ljubavlju vodila škole lijepog ponašanja za djecu i mladež po uzoru na svog strica Carla Mattiazziaja, znamenitog šibenskog plesača, mađioničara, koreografa i kralja američkih varijetea u godinama nakon Drugog svjetskog rata.
Bez Giacinte Šibenik ne bi bio Šibenik, a bez obitelji Mattiazzi ostao bi uskraćen za neprocjenjivi dio vlastite prošlosti.
Bila je čast i privilegija poznavati je. Zbogom Grofice.
Giacintta Mattiazi bit će pokopana u obiteljskoj grobnici na gorblju svete Ane bez ispraćaja, što je bila njezina želja.
