Utorak, 12 Rujan 2017 10:01

ZORAN MIKULANDRA - Prosvjedujem zato što mi ne daju da radim i živim od svoga rada

Napisala: 
ZORAN MIKULANDRA - Prosvjedujem zato što mi ne daju da radim i živim od svoga rada

-Moj prosvjed je moj mali doprinos da se probudimo i dignemo glas protiv nepodnošljive nepravde da nam se ne da da radimo i živimo od svoga rada, - kazao nam je Zoran Mikulandra, koji već danima ustrajno prosvjeduje noseći majicu s iznimno eksplicitnim optužbama na račun HDZ-a, stranke čiji je član nekada bio. On optužuje HDZ da mu je oteo posao i egzistenciju, protivi se uvođenju poreza na nekretnine, a na ramenu ima žutu Davidovu zvijezdu kojom simbolizira kako se osjeća i kako doživljava svoj položaj u svom gradu i svojoj državi.


Poruke s njegove prosvjedne majice daleko su teže od povika "HDZ lopovi" zbog kojeg je nedavno jedan mladi čovjek iz Umaga bio izveden pred sud zbog tzv. verbalnog delikta. Svojom majicom s žestokim porukama, snažnim optužbama i zastrašujućom porukom Davidove zvijezde Zoran Mikulandra se izložio opasnosti da i sam to doživi iako se predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović prije nekoliko dana javni usprotivila da bilo tko u Hrvatskoj bude kažnjavan zbog verbalnog delikta.

Zoran Mikulandra vlasnik je tvrtke "Noa" koja je puna dva desetljeća bila koncesionar usluga prijevoza u povijesnoj jezgri Šibenika, a prošle mu je godine oduzeta i dodijeljena javnom poduzeću "Gradski parking" u vlasništvu Grada Šibenika.

-Ne mogu šutjeti. Zaista se osjećam kao Židovi 1938. godine. Prošle godine mi je šibenska gradska uprava otela posao koji sam osmislio i stvarao 20 godina. Protjeran sam iz dijela grada u kojem sam osmislio posao koji do tada nije postojao i razvio ga. Ne bih rekao ni riječ da je na javnom natječaju koncesiju umjesto mene dobio drugi poduzetnik koji je ponudio bolje i više. Ali, pazite, meni je gradska uprava koji postoji da bi stvarala uvijete za razvoj poduzetništva, oduzela posao i dala ga svom javnom poduzeću. Čudi me da drugi poduzetnici, a ima i u HDZ-u, nisu shvatili poruku koja im je poslana i nisu uočili da im šibenska gradska uprava stvara nelojalnu konkurenciju i to novcem kojeg oni kao porezni obveznici uplaćuju u gradsku blagajnu.

Mikulandra tvrdi da je, dok je bio koncesionar prijevoza u povijesnoj jezgri, zapošljavao pet do sedam djelatnika te godišnje plaćao između milijun i 1,2 milijuna kuna poreza.
-Sada plaćam jedva oko dvadeset tisuća kuna poreza, radim sam, ljude sam morao otpustiti, vozila koja sam koristio uz gubitke prodati. No ni to nije najgore. Ostao sam koncesionar površina za plakatiranje, ali su mi cijenu povećali sa 100 na 500 kuna po četvornom metru. Međutim, nije ni to najgore. Otišlo se još dalje pa mi više grad, gradska poduzeća i institucije ne daju plakate nego ih na površine kojih sam koncesionar, lijepe gradski komunalni redari bez dame išta pitaju. Što da kažem? Poslovno sam ubijen, egzistencija mi je upitna.

Osim što je ogorčen načinom na koji mu je oduzet posao i praksom da poslove za koje gradska uprava umjesto da ih prepusti poduzetnicima, stvara institucionalnu konkurenciju o trošku poreznih obveznika, kako kaže, istih onih koji plaćaju porez, on prosvjeduje i protiv uvođenja poreza na nekretnine. Smatra to atakom na jedino što mu je preostalo i od čega živi, a to je, kako kaže, njegova didovina.


-U Šibeniku protiv poreza na nekretnine nitko ne prosvjeduje. Nisam jedini koji je nezadovoljan, ali sam jedini koji ne šuti. Nitko neće pa prosvjedujem sam. Kada bih vidio da će nam od tog poreza biti bolje ja bih ga prvi platio pa makar prosio. Prosvjedujem protiv nepravde, protiv oduzimanja kruha iz ruku, protiv oduzimanja prava na rad, protiv nasilja države nad svojim građanima. Oštar sam? Jesam. Mogu me i zatvoriti. Toga se ne bojim. Više volim biti progonjen zato što ne šutim nego poput mnogih u našem društvu koji šute zato što žive u strahu da ne izgube i ono što više nemaju. To nije grad, to nije država kakvu smo željeli. Zato prosvjedujem. Prosvjedujem zato što želim zdravo društvo, zato što želim raditi i živjeti od svoga rada, zato što želim plaćati porez svojoj državi od novca kojeg sam zaradio zahvaljujući tome što mi je ona omogućila da radim, prosvjedujem jer želim pravdu, želim živjeti u zajednici u kojoj nema straha, nepravde i nasilja vlasti… To je ono što želim i zato prosvjedujem. Ako sam kriv zato što to želim i što tako razmišljam, neka mi sude, neka me zatvore. Ne mogu šutjeti. Žrtva sam, ali nisam ovca. Svi koji sada šute, a mene tapšaju po ramenu i hvale moju hrabrost sjetiti će se jednoga dana Zorana, ali bit će im kasno.

Zoran Mikulandra naglašava da ga ne zanima politika:
-Ja smo želim raditi i živjeti od svoga rada. Tražim li previše? Tražim li nešto što meni, što tebi, što nama, našoj djeci ne pripada?


 

Objavljeno u Vijesti
Više u ovoj kategoriji:

ČASOPIS VOLIM ŠIBENIK

 

MOK.hr koristi kolačiće (eng. cookies) kako bi vam pružio bolje korisničko iskustvo. Nastavkom pregleda mok.hr stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se!