Poznati arhitekt Nikola Bašić predstavio je večeras u Šibeniku stručnoj i zainteresiranoj javnosti svoje promišljanje rješavanja problema dostupnosti povijesne jezgre Šibenika, Doca i tvrđava kroz alternativne oblike prometa kao što su eskalator i žičare i na kraju zaslužio burni pljesak. Simulacije svojih zamisli prvi put je javno pokazao, a možete ih vidjeti uu našoj Fotogaleriji.
Riječ je, kako je kazao, o priči koja traje 13 godina, a konačno je iskristaliziran projekt takozvane okomite komunikacije koja na jednom pravcu povezuje tvrđavu svetog Nikole, Dolac, tvrđavu svetog Mihovila, Vatrogasni dom, tvrđavu svetog Ivana i Šubićevac koji je tehnički potpuno ispitan i postoje i realni izvori financiranja, a s njim su se složili i konzervatori i aktualna gradska vlast. Vaporetom bi se dolazilo kroz šibenski kanal do Doca, eskalatorom bi se penjalo na tvrđav svetog Mhovila, a odatle bi se žičarama odlazilo na ostale tvrđave odnosno na Šubićevac. " Prilaz Šibeniku mmorskim putem kroz kanal svetog Ante je ipak najatrakttivniji i veže uz sebe posebno snažnu priču. I ja sam na taj naćin, dolazeći ocem brodom s Murtera najprije upoznao Šibenik i u sjećanjuu su mi još svježi svi zvukovi i mirisi koje sam tada doživljavao", napomenuo je Bašić.
„ Sve je počelo kada je prije 13 godina tadašnji gradonačelnik Milan Arnautović zatražio od mene stručno mišljenje o tomu kako unatoč gradnji kolektora u Docu zadržati njegovu ambijentalnu vrijednost. Tada sam istražio taj dio Šibenika i shvatio da je riječ o središtu grada koje zbog toga što nema komunikacije funkcionira kao suburbana zona i da će, ako se to tako nastavi atrofirati. Shvatio sam da Šibenik treba rješenja za alternativne oblike prometa koji će odgovarati njegovog specifičnoj morfologiji. Kreirao sam neka rješenja za prostor od bivšeg TEF –a do Doca ali i tvrđave iako tada nije bilo još govora o njihovoj revitalizaciji. Tom procesu nacrtao sam i rješenje za eskalator u dvojnim bedemima koje baš i nije po svom izgledu bilo najsretnije, ali je isprovociralo problem pa sam s bivšom gradonačelnicom Nedom Klarić potpisao i ugovor o izradi idejnom rješenja. Sve je to bilo na razini provokacije i dovoljno je bilo već to što se o tome počelo razmišljati“, ispričao je Bašić.
Pokazao je različite simulacije tih alternativnih oblika prometa kroz sustav žičara koje su spajale točka od Crnice do tvrđava te gata Vrulje, a zanimljiva je i zamisao o gradnji garaže ispod sadašnjeg parkirališta svete Nediljice i prometnog spajanja Vatrogasnog doma odnosno tog ulaza u grad sa šibenskom rivom.
„ Sva su ta rješenja bila u stanju hibernacije duže vrijeme, a onda se dogodilo nešto što nisam očekivao. Sadašnji gradonačelnik Željko Burić neke je moje zamisli uključio u svoje predizborne projekte i to me je veoma obradovalo. Nakon što je izabran on i njegovi suradnici su mi se javili i počeli smo ponovno promišljati rješenje za eskalator za tvrđavu svetog Mihovila. Imali smo problema s ulazom u eskalator i stepenicama koje vode u kvartir jer konzervatori nisu prihvaćali naša rješenja. Pozivali su se na loše iskustvo s tvrđavom svetog Mihovila i bojali se prevelike invazivnosti u tom prostoru, ali sada smo i to riješili“, kazao je Bašić napominjući da će ti oblici alternativnog prometa koji čine dostupnim te ključne točke u Šibeniku kad tad biti uvedeni, bilo po njegovom ili nekom drugom projektnom rješenju jer danas je posjet svim tvrđavama u jednom potezu nemoguća misija, a kako turisti budu pokazivali veći interes za tvrđave njihova dostupnost će morati biti riješena.
Predavanje Nikole Bašića u Šibeniku organiziralo je Društvo arhitekata Šibenik i njegova sekcija Soba.
