Svečano jutros u Cvjetnom domu. Korisnici lijepo uređeni, muškarci obrijani, gospođe našminkane. Dobro jutro, dobar dan, pozdravljaju sve koji ulaze u zgradu. Dobro jutro ili dobar dan, kako se tko osjeća, samo da je zdravlja.
Iz svoje sobe nešto prije 9 sati i 30 minuta izlazi gospodin u odijelu. Oslanja se na štap, ali više onako gospodski nego da se štapom potpomaže da bi hodao. Šilterica na glavi čini ga simpatičnim, a osmijeh mu se širi od uha do uha. Istina malo slabije čuje, ali komunikacija se uspostavi brzo.
To je Paško Vrcić. Napunio je 103 godine. Rođen je daleke 1912. U Cvjetnom domu omiljen je svima posljednjih 13 godina.
"Dobar dan. Dobro sam. Molim? Slabije malo čujem"
"Kako sam dogurao do 103? Ne znam, ali sjećam se svega bitnog iz svog života", kaže i pruža ruku sljedećem čestitaru.
"A što da izdvojim. Imam svoju djecu koja me posjećuju", misli vjerojatno Paško i na sina i na kćer i na unučad i sve generacije ispod njih.
"Obišao sam sve republike bivše države, ali znaš što ću ti reći. Najbolje mi je bilo u Podgorici", ima šjor Paško sigurno svoje razloge.
I gospon' Paško ističe ljubaznost i brigu djelatnica i djelatnika Doma. koji proslavlja 40 godina od osnutka.
Na današnjoj svečanoj prigodi korisnike su posjetili župan i gradonačelnik. Posebno zadovoljstvo svima u Domu bili su portreti koje ima je nacrtao slikar Zvonimir Vila. Svi su rado na crtežima, pronašli sebe.
