Svjedoci smo ovih dana da glavni oponenti na predstojećim parlamentarnim izborima Domoljubna koalicija i Koalicija SDP,HNS i HSU pod nazivom „Hrvatska raste“ vode agresivnu kampanju u kojoj se čuju i usporedbe s 1991. odnosno „biti ili ne biti“, maše se simbolima ideološkog domoljublja vrijeđaju i omalovažavaju jedni druge te se jedni se s drugima doslovno izruguju. Zbog toga se postavlja pitanje hoće li takva kampanja pridonijeti većoj izlaznosti na birališta 8. Studenog. O prognozama izlaznosti za tportal govorio je Ivan Šiber, profesor emeritus s istog fakulteta i bivši predsjednik Hrvatskog psihološkog društva.
„Što je neizvjesnost veća to je i zainteresiranost veća“, kaže Šiber za tportal, kojeg razdoblje 2011-2015. u hrvatskoj politici podsjeća na razdoblje 2000-2003. „To su paralele koje su neupitne kada se radi o onome što se zbivalo u poziciji vlast – oporba. Ništa novo pod suncem zemaljskim.Protiv veće izlaznosti govori jedno opće razočaranje ljudi s političkim strankama, a za veću izlaznost govori jedna izrazito snažna motivacija dva sukobljena bloka. S jedne strane imate snažnu, usuđujem se reći i pomalo opasnu, agresivnu kampanju HDZ-a, samoproglašenih domoljuba koji eksplicite drugu stranu nazivaju nenarodnom, odnosno ljudima koji ne vole Hrvatsku', kaže Šiber, dodajući da je takva vrsta kampanje, imajući u vidu rezultat referenduma o hrvatskoj samostalnosti, uvredljiva za veliki dio stanovništva.
Šiber smatra da je SDP u iskazivanju svog domoljublja upao u zamku, a da Karamarko to nije iskoristio. „Onog trenutka kad je Milanović na onom skupu počeo vikati Hrvatska!, trebao je u ključnom momentu stati i postaviti retoričko pitanje – jesmo mi sad veći domoljubi ili nismo? To je smiješno, jer se time ne iskazuje domoljublje. To je vraćanje jednom raskolu. A da je Karamarko kojim slučajem jedan pametan i staložen čovjek, on jednostavno ne bi uopće zaigrao na tu kartu, i to unatrag tri-četiri godine, već bi pustio aktualnu vlast da sama sebe pokopa i dočekao četverogodišnji mandat na srebrnom tanjuru. Međutim, on je činio sve u korist vlastite štete i stvorio neke realne šanse da ne ostvari ono što želi“, analizira Šiber.
