Rujanska bitka za Šibenika, koja se prema procjenama vojnih analitičara po svojim značajkama može smatrati bitkom za Hrvatsku i jednom od ključnih velikih prekretnica u Domovinskom ratu, počela je na današnji dan, 16. rujna 1991. godine. Mnogim civilima u Šibeniku ovaj dan će ostati upamćen po sireni za opću opasnost koja je oglašena u 17.50 sati i nakon koje su osam dana proveli u skloništima, štiteći i se od neprijateljskim napada s mora i kopna.
Slavna bitka za grad počela je 16. 9. 1991. kada je neprijatelj poduzeo operaciju Obala odnosno napad na grad smjerom Bribirske Mostine - Zaton - Šibenski most i smjerom Drniš - Pakovo Selo - Šibenik. Grad je napadao 9. korpus JNA pod zapovijedanjem zloglasnog generala Ratka Mladića. Istodobno, u samome gradu jedinice JNA u vojarnama i JRM počinju s borbenim raspoređivanjem a u pripravnosti je i zrakoplovstvo. Agresor dolazi do Šibenskog mosta u kasnim večernjim satima 16. 9 1991. što je sam ulaz u grad no ne kreće dalje nego tenkovima počinje djelovati po obrambenim položajima i samome gradu. Istodobno dok dio neprijateljskih jedinica granatira grad drugi dio utvrđuje položaje od Šibenskog mosta do sela Gaćeleza. 17. 9. 1991. neprijatelj ponovno iz pravca mosta granatira grad i mnoge civilne objekte među kojima i katedralu sv. Jakova. Tijekom 18. i 19. Rujna 1991. neprijatelj je doživio poraze pokušavajući tenkovski proboj prema Vodicama gdje je odbijen i na samom Šibenskom mostu gdje branitelji ojačani s pojačanjima iz Pirovca te specijalnom policijom iz Šibenika i dijelom 113. brigade HV uspješno odbijaju neprijateljski napad i potiskuju ga od mosta. Za obranu Šibenika jako je važno bilo ovladavanje topničkom bitnicom na otoku Žirje čiji se zapovjednik 14. 9. 1991. mirno predao HV s ispravnim topovima i velikim količinama granata. JNA je saznala da se bitnica predala tek nakon što su prve granate ispaljene na ratne brodove JRM 16. 9. 1991. kada je jedan brod pogođen a ostali su napustili to područje.
Istog dana osvojena je vojarna Šubićevac i Dom JNA smješten u središtu Šibenika. 16. 9. 1991. nastao je i čuveni snimak obaranja zrakoplova JNA uz poznati uzvik OBA DVA OBA DVA. branitelji su nizali uspjeh za uspjehom i do 19. 9. 1991. mnoštvo objekata bivše JNA biva oslobođeno a među njima i Remontni zavod Velimir Škorpik kada je zarobljeno više brodova JRM. Neprijatelj se vratio na Šibenski most i dovodeći velike snage na ulaz u grad planirao je, zajedno sa jedinicama koje su napadale iz pravca Drniša, ući u grad. No i taj napad propada jer su neprijateljske jedinice zaustavljene i razbijene u Pakovom selu dok kod Šibenskom mosta u topničkom udaru neprijatelj trpi velike gubitke. Dolazi 23. rujna. 1991. dan kad je osmodnevna bitka za grad završila, a razbijeni neprijatelj započeo sa povlačenjem sa Šibenskog mosta.
Evo ključnih argumenata zašto se Bitka za Šibenika smatra prekretnicom u ratu za Hrvatsku:
-Budući da je neprijatelj uspio izbiti na Šibenski most te da je svojim obalnim topništvom i ratnim brodovima kontrolirao cjelokupni akvatorij Hrvatske bile su presječene sve kopnene i pomorske veze između sjeverne i južne Dalmacije. Hrvatska je, u trenutku kada je neprijatelj izbio na Šibenski most, bila teritorijalno razbijena, a njena južna područja uključujući i hrvatska područja u Bosni i Hercegovini našla su se u taktički teškoj i vojno gotovo bezizlaznoj situaciji. Neprijatelj je, figurativno rečeno, imao pod svojim nadzorom prostor od pomorske granice Hrvatske i Italije do Beograda. Uz to prijetila je i opasnost da napredujući kroz zapadnu Slavoniju prema sjeveru izbije na Mađarsku granicu čime bi sudbina Hrvatske bila krajnje neizvjesna.
-Podvizi i pobjede branitelja Šibenika imali su presudni strateškog značaja za obranu Hrvatske i daljnji tijek Domovinskog rata.
-Osvajanjem obalnih topničkih bitnica branitelji Šibenika razbili su neprijateljevu blokada na moru.
-Odbacivanjem neprijatelja sa Šibenskog mosta očuvana je teritorijalna cjelovitost Hrvatske. Zarobljavanjem teškog oružja i ratnih brodova Hrvatska je dobila sredstva da se uspješno brani i pobijedi neprijatelja.
-Spoznaja da su slabo naoružani ali hrabri i odlučni branitelji Šibenika na bojnom polju pobijedili neusporedivo nadmoćnijeg neprijatelja imala je golemi moralni i mobilizacijski učinak na cijelu Hrvatsku.
Bitka za Šibenik – brojke, činjenice i pretpostavke
Budući da Bitka za Šibenik još nije znanstveno izučena i stručno valorizirana te da vojni i civilni dokumenti i podaci nisu ni sistematizirani ni objedinjeni, donosimo sažetke do sada dostupnih brojki, pouzdanih podataka i utemeljenih pretpostavki o njoj i njenom tijeku:
1.U cilju osvajanja boljih taktičkih pozicija za osvajanje Šibenik neprijatelj je od 11. do 13. rujna 1991. godine svim sredstvima napadao položaje hrvatskih branitelja u zaleđu Skradina. Cilj je bio razbiti postrojbe 113. brigade u Velikoj Glavi i Dubravicama i zauzeti Skradin čime bi postrojbama JNA bio otvoren put do Šibenika. Pobjeda u bici za Veliku Glavu prva je velika pobjeda 113. brigade u kojoj su poginula četvorica šibenskih gardista, Drago Paić, Mladen Protega, Srećko Šokota i Ante Goleš.
2.Uoči bitke za Šibenik u rujnu 1991. godine crta obrane grada bila je duga više od 120 kilometara. Protezala se od Podorljaka kod Rogoznice preko Sitnog Donjeg, Gradine, Lepura i Dobre Vode do Prosike kod Pirovca. Položaje je držala 113. brigada koja je tada imala 1400 do 1500 gardista.
3.Nakon Bitke za Šibenik i pobjede nad neprijateljem 113. brigada HV ojačana brojnim dragovoljcima i naoružanjem prerasla je u snažnu motoriziranu brigadu s preko 3200 gardista. pripadnika, a zahvaljujući zarobljenom oružju i ratnim sredstvima postala je jednom od najbolje naoružanih postrojbi Hrvatske vojske.
4.U napadu na Šibenik 16 rujna 1991. godine neprijatelj je nadirao iz dva pravca, Baljici - Drniš – Pakovo Selo – Šibenik i Bribirske Mostine – Gaćelezi – Šibenik. Bio je to iznimno lukav i opasan plan. Ratko Mladić i Kninski korpus JNA namjeravali su jednim potezom postići dvostruki učinak – opkoliti Šibenik i dovesti u okruženje Skradin i Skradinsko zaleđe. Postrojbe JNA koje su išle pravcem Bribirske Mostine – Gaćelezi – Šibenik (Šibenski most) postigle su željeni cilj, a plan dvostrukog obruča propao je kada su 20. rujna branitelji zaustavili drugu tenkovsku kolonu kod Pakova Sela.
5.JNA je u napadu na Šibenik angažirala dvije taktičke grupe od kojih je svaka imala snagu jedne ojačane pješačke bojne i raspolagala s 15 do 20 borbenih vozila. Taktička grupa koja je prema Šibeniku napredovala zapadnim pravcem i imala zadaću izbiti na Šibenski most bila je ojačana haubicama od 122 mm, a taktička grupa koja je prema Šibeniku napredovala sjevernim pravcem preko Drniša bila je ojačana haubicama od 105 mm. Obje taktičke grupe imale su ukupno oko 1700 vojnika.
6.U borbama kod Pakova sela 20. rujna 1991. godine gardisti 113. brigade HV, pripadnici policijske postaje Drniš i jedan vod 4. gardijske brigade koji se povlačio iz okupiranog Kijeva uništili su jedan tenk i jedan oklopni transporter, oštetili još tri tenka te zarobili 17 vojnika i jednog oficira JNA.
7.Zanimljiva je podudarnost termina operacije JNA Obala 91 i akcije 113. brigade HV Robert. igrom slučaja operativci 113. brigade HV odlučili su upravo između 16. i 17. rujna 1991. godine zauzeti vojarne Zečevo, Kruščicu i Smokvicu kod Rogoznice. Ljudstvo određeno za akciju Robert koju je vodio Rahim Ademi bilo je u pripravnosti u Vodicama ali je baš toga dana neprijatelj izbio na Šibenski most. Ljudstvo koje je trebalo zauzeti rogozničke vojarne potajno je brodom prevezeno u vojarnu Luša na Brodarici. Vojarne Zečevo, Kruščicu i Smokvicu zauzeli su 72 sata nakon početka napada JNA na Šibenik.
8.Branitelji Šibenika bili su naoružani isključivo lakim pješačkim naoružanjem, a od težeg oružja imali su samo dva minobacača od 120 mm i četiri protuzrakoplovna topa od 20 mm i jedan jednocjevni lanser raketa JLR 128 s ograničenim količinama streljiva.
9.Važan doprinos obrani Šibenika dali su Policijska uprava Šibenik i njene postaje u Vodicama, Skradinu i Drnišu.
10.Prema službenom izvješću JNA i generalštaba u Beogradu bivše Jugoslovensko ratno vazduhoplovsto izgubilo je nad Šibenikom tri ratna zrakoplova. Sva tri 20. rujna 1991. godine. JNA tvrdi da je prvi zrakoplov tipa J-21 kojim je pilotirao Valter Jurišić protuvazdušna obrana r. Hrvatske pao kod Šibeniku, da je drugi zrakoplov tipa N-60 kojim je pilotirao Dragan Maksimović pao u more na području Kornata te da je treći zrakoplov također tipa N-60 kojim je pilotirao Živan Milošev - Lola PVO r. Hrvatske pao u more kod Zečeva.
11.U trenutku napada JNA na Šibenik u Šibeniku i oko njega nalazilo se 17 vojarni JNA u kojima je bilo 1000 vojnika i oficira (dvije pješačke bojne) koji su mogli bojno upotrijebiti više od 35 ratnih brodova, 190 000 kilograma minsko – eksplozivnih sredstava samo iz vojarne Minerske, preko 40 topova od 20 do 130 mm s obalnih bitnica Žirje, Zečevo, Smokvica i Kruščica.
12.Da branitelji nisu zauzeli vojarne i topničke bitnice u Zečevu i Kruščici te na otocima Žirju i Smokvici JNA je bez bilo kakve naknadne popune mogla na Šibenik ispaliti 24 500 granata svih kalibara ne računajući minobacače u gradskim vojarnama i samohodne topove u vojarni Ražine.
13.113. brigada ZNG-a odnosno HV-a osnovana je 19. lipnja 1991. godine. Njen prvi zapovjednik bio je Ante Ljubičić, a imala je na popisu 1417 pripadnika uključujući zapovjedništvo i sve prateće službe.
14.Prvu veću količinu pješačkog oružja (860 pušaka) nakon 16. listopada 1990. godine kada je u Šibenik stiglo 540 automatskih pušaka, 113. brigada je dobila 26. srpnja dakle 37 dana nakon što je oformljena i samo 50 dana prije napada JNA na Šibenik.
15.Nakon vijesti da su tenkovi JNA izbili na Šibenski most u obranu Šibenika uključio se veliki broj dragovoljaca od kojih su se mnogi samoorganizirali i uspješno branili svoja mjesta. Tada su nastale vodička, pirovačka i brnjčko – goriška satnija.
16.Borbe na Šibenskom mostu i u Pakovu Selu smatraju se zasebnim bitkama u sklopu jedinstvene akcije obrane Šibenika.
17.Protuudar i odbacivanje neprijatelja sa Šibenskog mosta 22. rujna 1991. godine bili su samostalna akcija 113. brigade HV koja je preuzela svu odgovornost za eventualne negativne posljedice tog poduhvata
18.Od srpnja 1991. do 15. siječnja 1992. godine, do međunarodnog priznanja neovisne Hrvatske, u šibensku bolnicu dopremljen je 321 ranjenik - 126 civila među kojima je bilo 37 žena i desetoro djece od kojih je najmlađe bilo staro tek šest i pol mjeseci, 186 pripadnika Hrvatske vojske i MUP-a te devet pripadnika JNA. Od 321 ranjenika 313 ih je izliječeno, a osmorica su umrla. Među umrlim ranjenicima bila je jedna žena, jedan hrvatski gardist, dva vojnika JNA i jedan oficir JNA. U istom razdoblju u Medicinski centar Šibenik donijeto je 80 poginulih osoba.
19.Tijekom Domovinskog rata, od 18. lipnja 1991. do 23. travnja 1996. godine u Medicinskom centru u Šibeniku liječeno je 811 ranjenika, od kojih su 422 nakon ukazane pomoći puštena kućama, a 389 je moralo biti hospitalizirano. Među njima je bilo 12 pripadnika MUP-a i 652 pripadnika Hrvatske vojske (dvije žene), 162 civila (57 žena) i 14 pripadnika tzv. JNA.
20.Za trajanja Domovinskog rata u Medicinski centar Šibenik dopremljena je 271 mrtva osoba (to nije ukupna brojka poginulih tijekom rata na šibenskom području, riječ je samo o poginulima koji su dopremljeni u Šibenik). Među mrtvima je bilo osam pripadnika MUP-a 119 pripadnika Hrvatske vojske, 87 civila (23 žene) i 31 (3 žene) pripadnik neprijateljskih postrojbi
21.Tijekom Domovinskog rata od 1191. do 1995. godine Šibenik ni jedan dan nije bio bez vode, kruha, telefonskih veza, programa radijskih postaja, nije bilo nestašice goriva, a bez struje je bio samo 23 sata.
22.JNA je iz vojarni u Šibeniku nakon poraza u Bitci za Šibenik odvezla više od 1500 kamiona i tri teretna broda puna vojne i ratne opreme
23.Glavna linija obrane Šibenika uspostavljena je 31. srpnja 1991. godine nakon akcije Rašeljka, kada su pripadnici 113. brigade HV zaposjeli položaje.
24.U borbama oko Drniša i na potezu Drniš – Pakovo selo sudjelovalo je oko 450 gardista i pripadnika policijskih postrojbi.
25.Policijska uprava Šibenik angažirala je u Bitci za Šibenik 50 pripadnika specijalne policije, 150 policajaca iz Policijske postaje Drniš, 35 policajaca iz Policijske postaje Vodice.
26.Djelatnici Remontnog brodogradilišta Šibenik (tada vojne ustanove MTRZ Velimir Škorpik) tijekom sedam rujanskih dana uspjeli su zarobiti 35 vojnih brodova koji su činili više od 90 posto svih brodova kojima je u Domovinskom ratu raspolagala Hrvatska ratna mornarica. Iako su i sami bili u neprijateljevom okruženju Jugoslavenskoj ratnoj mornarici uspjeli su oteti raketnu topovnjaču koja je kasnije dobila ime Šibenik, dva raketna čamca, raketni čamac TČ-310 koji je dobio ime Dubrovnik, torpedni čamac TČ-222 koji je dobio ime Vukovar, minolovac ML-151, dva patrolna čamca, patrolni čamac PČ-181 koji je dobio ime Hrvatska Kostajnica, osam desantno – jurišnih čamaca, pet desantno – transportnih minopolagača, spasilački brod koji je dobio ime Faust Vrančić, tri lučka remorkera, tri barkase, tri trasportna broda i tri broda nosača nafte te hidrografski brod koji je dobio ime Andrija Mohorovičić.
27.Tijekom Bitke za Šibenik od 16. do 22. rujna u rodilištu šibenske bolnice rodilo 22 djece – 10 djevojčica i 12 dječaka. Prvog dječaka petnaestak minuta nakon što su sirene objavile opću opasnost rodila je Šibenčanka Ivanka Mazelj.
Gubitci neprijatelja
Prema raspoloživim podacima neprijatelj je u Bitci za Šibenik imao 25 do 30 poginulih vojnika, a izgubio je tri borbena zrakoplova i 10 do 12 borbenih vozila (tenkova, oklopnih transportera i borbenih vozila pješadije). U zauzetim vojarnama Zečevo, Kruščica, Smokvica i Žirje zarobljeno je 40 topova od 20 do 130 mm s oko 25 000 komada topovskog streljiva, znatne količine sredstava za protuoklopnu i protuzračnu borbu te veći broj motornih vozila. Na bojišnici su šibenski gardisti i policajci zarobili 18 vojnika i dva oficira JNA. Djelatnici Remontnog brodogradilišta Šibenik zarobili su 35 vojnih brodova te 52 mornara i časnika JNA i JRM koji su evakuirani u Šibenik i posredstvom Crvenog križa upućeni u svoja mjesta stanovanja.
Naši gubitci
Između 1. i 31. rujna 1991. godine poginulo je 17 branitelja Šibenika, a četvorica su bila zarobljena.
Fotografije: Radovan Goger, Vilson Polić, Dario Perković, Zoran Lucić, Stanko Ferić, foto-arhiv Hrvatskog memorijalno – dokumentacijskog centra Domovinskog rata.
