Šibeniku je ju 2. svjetskom ratu imao jedan od najjačih antifašitičkih pokreta. Ni fašisti, ni nacisti ni NDH nisu uspjeli u Šibeniku organizirati svoju vlast, a cijelo vrijeme je u Šibeniku djelovao ilegalni antifašistički pokret koji je imao potporu velike većine Šibenčana. Prisjećamo se toga i danas kada obilježavamo Dan antifašističke borbe. Šibenčani su se borili i na brojnim ratištima. U bitci na Sutjesci sudjelovalo je 1316 boraca s područja Šibenika. Poginulo ih je 787.
Jedna od najbizarnijih epizode je da su i u gradskoj vlasti koju je nakon pada Italije Ante Pavelić imenovao u Šibeniku bili uglavnom Šibenčani povezani s antifašističkim pokretom. Prenosimo u cijelosti tekst koji je o tomu objavljen u 1. broju novine „Volim Šibenik“ o tomu kako su antifašisti u Šibeniku obmanuli i poglavnika Antu Pavelića:
Tijekom nešto više od trinaest mjeseci, od 11. rujna 1943. do 3. studenog 1944. godine, koliko se Šibenik nalazio pod formalnom upravom Nezavisne Države Hrvatske, poglavnik Ante Pavelić i njegovi dužnosnici nisu uspjeli uspostaviti i učvrstiti svoju vlast u najstarijem hrvatskom gradu. Tih trinaest mjeseci je jedno od najslabije istraženih razdoblja novije šibenske prošlosti pa su vijesti iz tog dijela njegove povijesti posebno zanimljive i intrigantne.
Pavelićeve nevolje sa Šibenikom i Šibenčanima
Pavelićeve nevolje sa Šibenikom i Šibenčanima počele su već 14. rujna 1943. godine, samo tri dana nakon ulaska vojske nacističke Njemačke u Šibenik i Pavelićevog proglašenja cjelokupnosti hrvatskih zemalja. Tog dana po Pavelićevom je ovlaštenju imenovan Odbor obćine grada Šibenika. U općinski odbor te odbore za prehranu, financije zdravstvo i upravu pozvano je tridesetak uglednih Šibenčana, liječnika, odvjetnika, novinara, trgovaca i težaka. Poglavnik je prvi saziv općinskog odbora Šibenika u NDH prihvatio, a 19. listopada 1943. godine i osobno primio izaslanstvo grada Šibenika u Zagrebu usprkos tome što je bio upozoren da većina članova šibenske općinske uprave nije lojalna njegovoj vlasti.
Pavelića su na nelojalne Šibenčane upozoravali šibenski Hrvati pravaši
Na to su mu posredstvom jednog ustaškog logornika i njegovog opunomoćenika ministra Ivice Frkovića ukazivali Šibenski Hrvati pravaši. Pri tome nisu birali riječi. Od Poglavnika imenovanog načelnika Antu Blaževića nazvali su hrvatoždercem, a njegovog zamjenika Manfreda Makalu jugoslavenčinom dok su ostali, koji im nisu bili po volji, bili okvalificirani kao srbske podrepine, najgorim antihrvatskim elementima, talijanski špijuni, šverceri, lopuže, očevi partizana i drugovi. Zašto Ante Pavelić i njegova vlast nisu uvažili ta upozorenja ostalo je do danas nepoznato. Možda u tim burnim vremenima nisu ni stigla do njih? U svakom slučaju to je neobično jer je Pavelić nakon kapitulacije Italije i uspostave vlasti svoje države u krajevima koji su do tada bili pod talijanskom okupacijom, upravo Šibeniku posvećivao posebnu pozornost
Pavelićev načelnik Šibenika - antifašist?!
U neke od odbornika šibenski pravaši su opravdano sumnjali jer su se nakon oslobođenja Šibenika 1944. godine pojavili kao dužnosnici antifašističkih NOO-a i na drugim značajnim funkcijama. Primjerice novinar Manfred Makale, zamjenik načelnika općine Ante Blaževića, a kasnije i načelnik Šibenika po Pavelićevom ukazu, odmah po ulasku partizana u Šibenik pojavljuj se kao urednik službenog glasnika Narodno oslobodilačkog odbora Šibenika. Određeni broj odbornika Pavelićevog Odbora obćine grada Šibenika, bio je tijekom cijelog Drugog svjetskog rata povezan sa šibenskim antifašistima i aktivno je sudjelovao u pružanju otpora okupatorima.
Bilo je i drukčijih slučajeva. Primjerice načelnika Anta Blaževića partizani su uhitili i strijeljali, a nekima je nakon rata suđeno kao narodnim izdajnicima.
Šteta je što se o svemu tomu ne zna dovoljno i što su ta zbivanja, od kojih bi se mogao snimiti i napeti ratno – špijunski film, uglavnom rasuta po znanstvenim radovima o drugim temama i požutjelim starim novinama uglavnom nedostupnim široj javnosti.
