Marina Radić Belamarić, novinarka, urednica, spikerica, radio i TV voditeljica i reporterka, koja je zbog svog upečatljivog i radiofoničnog glasa desetljećima bila zaštitini znak Radio Šibenika izgubila je bitku teškom bolešću kojoj je dugo i hrabro odolijevala. Umrla je jutros u šibenskoj bolnici ostavivši iza sebe dubok trag u novinarskom životu Šibenika i novinarskoj profesiji uopće.
Počela je honorarno raditi na Radio Šibeniku s 14 godina kao voditeljica dječje emisije, ali je vrlo brzo zbog svoje sposobnosti i kvalitetnog glasa postala spikerica u redovnom programu i za Radio Šibenik je s kraćim prekidima bila vezana do unazad nekoliko godina kada je prešla na HtV i vrlo brzo postala urednicom njihovog šibenskog studija. Dok je bila voditeljica i novinarka radio Šibenika slušatelji su je cijenili, uvažavali, obraćali joj se - bila je njihova Marina, osoba kojoj su puno toga povjerili i u eteru i izvanj njega.
Marini je, unatoč svom talentu, sposobnosti i predanom radu, prešla dug i mukotrpan put da bi uopće dobila priliku raditi novinarske poslove za koje je uvijek izgarala. Na kraju je ipak dobila priznanje postavši urednicom najprije HTV – ovog, a ona i HRT – ovog studija u Šibeniku. Radila je i kao izvršna urednica Radio Ritma u kojem je također ostavila neizbrisiv novinarski trag, a surađivala je i s Jutarnjim listom, HINA –om i drugim nacionalnim medijima.
Ono što ju je od početka do kraja karakteriziralo jest da je bila novinarka i voditeljica sa stilom i stavom, čime se rijetki mogu pohvaliti. Sebe, unatoč svom neponovljivom radiofoničnom glasu nikad nije stavlja u prvi plan, uvijek je to bila objektivnost, profesionalni standardi i borba za interese publike- slušatelja, čitatelja i gledatelja i u tome je bila nepokolebljiva. Iza nje ostaju brojen reportaže i emisije, ali je u kolektivnom pamćenju Šibenčana sigurno ostala kao voditeljica koja im je svojim smirenim i ugodnim glasom pružala utjehu i dragocjene informacije za vrijeme rata i napada na Šibenik, koja im je tada bila jedna od „svjetionika“ koji su slijedili.
Bilo bi nam drago da Marina bude i u novinarskoj profesiji „svjetionik“, svjetlo koje će mladi kolege slijedit,i da im bude uzor. Znam da bi joj to, uz lijepe uspomene koje je ostavila svojoj obitelji iprijateljima bilo ono što bi je ispunilo jer je zaista, nekada i nauštrb privatnog života, živjela za svoju profesiju i posao.
