Krajem svibnja 1934. prvi puta u povijesti šibenskog sporta pred publikom su utakmicu odigrale dvije ženske ekipe. Na nogometnom igralištu na Šubićevcu utakmicu su odigrale dvije sekcije sportskog društva „Osvit” koje su igrale hazenu, veliki ili češki rukomet zvan još i narodni rukomet. Šibenčanke koje su prve istrčale pred publiku u sportskim dresovima i odigrale javnu utakmicu bile su Marija Grubiši,Vanja Bakašun, Elvira Damiani, Dragica Tambača, Marija Tikulin, Jelica Iljadica, Ljubica Vitika, Vinka Bego,Vilma Merlak, Zita Ercegović, Zora Aleksa, Josipa Kristić, Divna Aralica i Elida Strecherle. Rezultat te povijesne utakmice nije ostao zabilježen iako je utakmica između dvaju ženskih ekipa privukla više gledatelja nego neke važne utakmice nogometaša „Osvita”. Dva mjeseca nakon utakmice između dvije ekipe hazenašica „Osvita”, na igralištu na Šubićevcu odigrana je i prva međugradska utakmica ženskih ekipa. U Šibenik su u goste došle hazenašice splitskog sportskog društva „Vuk”. Rezultat te utakmice bio je 9 : 2 za ekipu „Vuka”. Nakon tih utakmica hazena je postala popularan sport u Šibeniku u koji se uključio veliki broj djevojaka. Hazena se počela igrati i na drugim prikladnim terenima u Šibeniku. Hazena je postala toliko popularan sport među Šibenčankama da je 1936. godine i pri Radničkom sportskom društvu „Šibenik” osnovan ženski hazenaški klub. Jedna od osnivačica ženskog hazenaškog kluba „Šibenik” bila je šibenska sportašica i hazenašica Zita Ercegović, tekstilna radnica zaposlena u tvornici Stipe Šare. Treneri ženske hazenaške ekipe RSD „Šibenik” bili su Mijo Blaće i Pero Škarica, a najbolje igračice bile su Mila Mihaljević Macura, Lena Rakić Đurđević, Vlasta Berović, Lepa Šarić, Božena Lusić, Vulelija Bego, Rosa Grubišić, Danica Ninić. Hazenašice RSD „Šibenik” igrale su na terenu u Crnici. Nije poznato je li ikada odigrana neka utakmica između hazenašica Građanskog sportskog društva „Osvit” i Radničkog sportskog društva „Šibenik”. Nakon osnivanja hazenaškog kluba pri RSD „Šibenik”, Šibenik je imao više od 50 aktivnih igračica hazene.
Hazena, ženski sport sličan rukometu koji se igrao na velikom nogometnom terenu dobacivanjem lopte rukom. Nastao je krajem 19. stoljeća, a 1905. godine pravila je osmislio praški učitelj tjelovježbe Anton Kritof. Hazena dolazi od češke riječi hazeti / baciti, dobaciti. Loptu se smjelo udariti o tlo samo dva puta uzastopce i dobaciti dalje. Hazenu su igrale i djevojke i mladići, ali je hazena ipak bila ženski sport. Među sportašicama se brže širila, jačala je i dugo se održala. Olimpijski odbor Čehoslovačke priznao je hazenu kao sport 1911. godine. U Hrvatsku je hazenu donio Bogdan Cuvaj koji je čak i unaprijedio hazenu i regulirao pravila te igre. U Šibeniku se hazena počeo igrati nakon što je taj sport postao popularan u Osijeku, Vukovaru, Zagrebu i Splitu.
