Kiša je sinoć prekinula prvu Večer Dalmatinske šansone u Šibeniku baš u trenutku kada je Ivo Pattiera , u spomen na Arsena Dedića, počeo pjevati njegovu, i njemu jednu od najdražih pjesama „Dida moj“ pa su mnogi komentirali kako je i nebo zaplakalo zbog Arsenove smrti. Program je bio prekinut na dvadesetak minuta dok s čekalo kako će se vremenske (ne)prilike dalje razvijati pa je dio publike otišao misleći da nastavak te glazbene večeri neće biti moguć.
No prevarili su se i propustili su pravi krešendo koji je, odmah nakon što je koncert nastavljen, uslijedio nastupom Lea Martina koji je izveo svoja dva poznata hita s nekadašnjeg Opatijskog festivala „Laku noć dragi, laku noć draga“ i čuvenu Odiseju i s posebnom lakoćom kojom je pjevao i svojim prepoznatljivim dubokim glasom izazvao salve oduševljena kod publike koja je pljeskala i dok su pjesme trajale. Bio je to dašak prave nostalgije! Leo Martin u Šibeniku je prvi put nakon 35 godina i vjerojatno nije očekivao da će ga publika na nogama ispratiti s pozornice i htjeti se s njim rukovati.
Jednake emotivne reakcije publike uslijedile su i kada je grupa Mi odsvirala i otpjevala svoju poznatu pjesmu „Ljubav ti više nije važna“ jednakim žarom kao prije 455 godina kada su je prvi put izveli.
Svojim prekrasnim glasovima i izvedbama jakim pljeskom nagrađeni su potom Ervin Baučić, Renata Sabljak, inače članovi zagrebačkog kazališta Komedija, gošća iz Slovenije Nuška Drašček Rojko, a prava nagrada za sve one koji su izdržali i kišu i dočekali kraj prve večeri šansone bio je nastup Dalmatinskih tenora – Đanija Stipaničev, Mark Pece Pecotića, Vladimira Garića i Marka Škugora koji su otpjevali Grane Amore, pjesmu s ovogodišnjeg San Rema i podigli publiku na noge. Svi su, unatoč što je kiša i dalje padala. Željeli još, još.
Sinoćnja večer internacionalne glazbe počela je snažno sa Šibenčanima jednom od dražih pjesma, Vicinom „Zvona moga grada“ koju je izveo Đani Stipaničev za kojeg mnogi kažu da je Vicin nasljednik. Mnogima u publici, kako su nam kazali, koža s naježila za izvede poznate pjesme Edit Piaf Non, Je Regriette Rien koju je svojim snažnim operskim glasom i pokretima na sceni izvela šibenska opena pjevačica Nera Gojanović Kljajić.
Uz sve njih publika je dobro prihvatila ostal izvedbe i pjevače – Đanija Maršana, gošće iz Novog Sada The Frajle, Helenu Bastić, Danijela David i Nikolinu Tomljenović, The Blondes,Grupu Orange i Martu Palada Cukrov, Isabelu Barižon, Ivana Županovića i grupu Calypso te stalne gošće Festivala Marinu Fernandez i Bernardu Bruno, a posebno 12 – godišnju debitanticu Niku Pastuović koja je imala hrabrosti nastupiti „rame uz rame“ sa svim tim ti iskusnim i poznatim imenima, a svojom je interpretacijom pjesme Si La Vie Est Cadeu s Eurosonga opravdala povjerenje organizatora. Ta Večer internacionalne glazbe pokazala je i da se Šibenčani više nemaju pravo žaliti da nemaju „jake“ pjevačice jer su to demantirale Helena Bastić, Izabela Barižon, Marta Palada Cukrov i Nera Gojanović Kljajić.
„Večer mi je bila savršena iako sam se pomalo o smrzla i pokisla, ali vjerovala sam da će program biti nastavljen i uporno sam ostala do kraj. Nastup Lea Martina i naših Miovaca vratio me tolio godina unazad. Otpjevala am s njima svaku riječ“, kazala nam je Šibenčanka Božena. Većina ostalih s kojima smo pričali bila je oduševljena, a to što je kiša omela tu prvu večer im je, kažu, unijelo dodatno uzbuđenje i večer učinila još zanimljivijom.
Na početku večeri poznati novinar i publicist Zlatko Gall kazao je nekoliko riječi u spomen na Arsena Dedića zaključivši da je Arsenovo djelo toliko važno i da e njegova vez sa Šibenikom bila tko čvrsta da Šibenik od sa neće biti samo Krešimirov grad nego i, kako je kazao, „grad Arsena Dedića Prvog“. Siniša Škarica iz grup MI, Arsenov prijatelj i suradnik, koji je govoro i na Arsenovom pogrebu u Zagrebu kazao je nekoliko riječ o Arsenu kojeg je, podsjetio je, isto tako rođeni Šibenčanin Igor Mandić, nazvao pjesnikom povratka.
