„Živio je kako je pisao, pisao je kako je živio, a forma mu nije bila važna“, kazao je Jakša Fiamengo za svog kolegu pjesnika i novinari, ali i prijatelja Momčila Popadića Popa na promociji knjige „Svoju zvizdu slidim “ koja je večeras održana u caffe baru Domald u Šibeniku. Knjigu je, u spomen na Momčila Popadića koji je nakon teške bolesti preminuo 1990. godine, napisao Damir Šarac novinar Slobodne Dalmacije.
„Bitno novinar, bitno reporter, bitno skitnica i bitno pjesnik, Momčilo Popadić – Pop sijedeći svoju zvizdu posipao je zvjezdanim prahom više od desetljeća stranice "Nedjeljne" i "Slobodne Dalmacije", dalmatinsku šansonijerske scenu, lutkarske igrokaze, ostavio je nešto svog čudesnog talenta po svim jadranskim gradovima i škojima, u Zagori i šire, šire. Služio se naizgled jednostavnim sredstvima - ljudskim mozgom, novinarskim blokom, pjesničkim perom i nevjerojatnom ljubavlju. Za ljude. Za more. Za prostor. Za kulturu. Za riječ“, riječi su kojima je Šarac večeras dočarao ono što je bio i što je radio Momčilo Popadić.
Taj vrsni novinar i pjesnik predstavljen je u Šibeniku zaista sveobuhvatno - kroz isječke novinarskih tekstove koje je napisao,a čitao ih je glumac Mario Nejašmić Banić, pjesme koje su mu uglazbljene, a koje je izveo šibenski glazbeni dvojac Vojislav Marković i Nino Nimac, ali i kroz „kartuline“ koje je godinama pisao svojoj kolegici i prijateljici Jordanki Grubač i koje je ona večeras pročitala kao izraz njegove iznimne duhovitosti i otkačenosti. Ona posljednja, koju je napisao drhtavom rukom pri kraju života, na bolničkom krevetu izazvala je u suze u očima.
Živana Podrug, koja se s njima također družila, podsjetila je kako je Momčilo Popadić u Šibenik došao sredinom sedamdesetih godina kao urednik biltena tadašnjeg Festivala djeteta. „Bilten je do tada bio zaista samo bilten, a pod njegovim vodstvom prerastao je u pravu novinu i dobru priču. Pop je i formirao tada mlade suradnike koji su radili Biltenu, a koji se postali vrsni novinari poput Ksenije Erceg, Branimira Periše i Mirka Sekulića“, kazala je uz prisjećanje na to kako se u redakciji Biltena koju je Popadić vodio pisalo, družilo i kuhalo, ali se radilo novinarstvo s velikim N.
Brojni posjetitelji večerašnje promocije, među kojima je bilo i puno njih koji su osobno poznavali Momčila Popadića, pokazali su i da vole njegove pjesme pa su tako i Tonku i Skitnicu s Vojom i Ninom otpjevali od početka do kraja. Uživali su u glazbi i lijepim, duhovitim, britkim mislima i zapisima Momčila Popadića, i živopisnim i iskrenim sjećanjima na njega . Sve je to bilo dojmljivo, ali i potresno za njegovu suprugu, opjevanu Tonku Popadić koja je sjedila u kutu Domalda zatvorenih očiju dok su pjevali „Tonka reci cvrčak, Tonka reci more ....“. Na kraju je, kao poseban gost,stigao i Ibrica Jusić, koji je također prijateljevao s Momčilom Popadića, upoznavši se s njim na Olimpijadi u Sarajevu. Njemu u čast otpjevao je pjesmu Kruv i sol za koju je na Popadićeve stihove napisao glazbu.
Osim što je bio novinar, pjesnik i esejist Popadić je surađivao i sa skladateljima Zdenkom Runjićem i Rajkom Dujmićem, a u izvedbama Olivera Dragojevića, skupine Novi fosili i Jasne Zlokić, mnoge su mu pjesme postali hitovi poput "Oprosti mi, pape", "Tonka", "Ne budi me mati", "Skitnica", "Ča je život vengo fantažija", "Da mi je biti morski pas“ i "Ključ je ispod otirača“. „To što večeras od riječi do riječi pjevate njegove pjesme znak je da Momčilo živi među vama“, kazao je publici Jakša Fiamengo uz nekoliko anegdota iz vremena kada se družio s Momčilom Popadićem i kada su čak zajedno pisali pjesme.
