Zagrebački sastav Mayales nastupa večeras u šibenskom klubu Azimut u sklopu svoje turneje „Tour de pop“. Od osnivanja benda, njihov je gitarist Šibenčanin Vladimir Mirčeta – priznati hrvatski gitarist, multiinstrumentalist i skladatelj. Osim što svira u Mayalesu, krajem 2024. godine pokrenuo je svoj prvi samostalni instrumentalni projekt pod nazivom Echoinidea. U listopadu 2024. objavio je album s pet pjesama na kojem potpisuje glazbu, produkciju i izvedbu na svim instrumentima, a surađuje i s nekim poznatim glazbenicima. Uoči večerašnjeg koncerta kratko smo porazgovarali s njim.
Kad se govori i piše o vama, uvijek se naglašava da ste rodom iz Šibenika. Što vam znači Šibenik?
Bez obzira na to što sam u ovom trenutku duže stanovnik Zagreba nego Šibenika, niti se u jednom trenutku nisam prestao osjećati Šibenčaninom. Koristim svaki trenutak i svaku mogućnost da dođem doma jer Šibenik to i jest – moj dom. Svaki put imam isti osjećaj, da se vraćam kući.
Smatraju vas, uz Petra Beluhana, glavnim kreativnim pokretačem Mayalesa. Kažu da je vaš doprinos bio presudan za redefiniranje zvuka benda nakon njihova povratka na scenu. Je li to točno?
Ne znam što sam ja dao Mayalesima, ali znam što su oni dali meni. Dolaskom u bend „prije 100 godina“ :) bio sam jako impresioniran ekipom, njihovim talentom, idejama i načinom rada. Učio sam i upijao sve. Potom sam kroz godine, pod njihovim utjecajem i svojevrsnim nesvjesnim mentorstvom, uistinu bio obogaćen znanjem i iskustvom. Na kraju smo ostali Pero i ja te nastavili raditi u nekom svom tonu, jedino i najbolje što smo znali.
Poznato je i da imate solo karijeru te da ste 2024. pokrenuli svoj prvi samostalni instrumentalni projekt pod nazivom Echoinidea. Što nam možete reći o tome?
Ne znam bih li to nazvao solo karijerom. Album je u cijelosti osmišljen i snimljen u stanu u zagrebačkom Sopotu. Nisam tip od gledanja serija na Netflixu, pa sam koristio svaki slobodni trenutak za neometano testiranje najbizarnijih komada glazbene opreme koju imam i proizvodnju zvukova koji do tada nisu našli svoje mjesto i funkciju u „komercijalnijim“ projektima (osim možda za projekt Rakete s Ivanom Starčević). Nastavak slijedi...
Smatraju vas jednim od najsposobnijih i najoriginalnijih domaćih gitarista koji instrument koristi na nepredvidljive načine. Slažete li se s tim i što je utjecalo na vašu darovitost? Ima li tu utjecaja „glazbenog Šibenika“?
Glazbeno odrastanje u Šibeniku – gdje u jednom trenutku na Gitarijadi ispred kina Šibenik svira 15 bendova – gledajući iz današnje perspektive može se smatrati visokim školstvom. Nikada nisam išao u glazbenu školu, ali moje djetinjstvo u Šibeniku, od učitelja i profesora u školi do okoline, prijatelja i poznanika, odradilo je posao kojim bi se danas ponosila svaka glazbena institucija.
Beluhan je izjavio da turneja u koju nije uključen Šibenik nije turneja. Je li to zbog vas i što očekujete od večerašnjeg koncerta?
Naravno da mi je važno svirati u svom gradu, ali koliko je Šibenik poseban, govori i činjenica da je i ostale članove benda, kao i članove brojnih drugih sastava, ostavio pod istim dojmom: turneja nije turneja bez Šibenika. Od ekipe entuzijasta koja već godinama „pazi“ da dobra glazba uvijek ima svoje mjesto u Šibeniku, do ukupnog dojma, dobrodošlice i veselja – sve to čini ovaj grad nezaobilaznim.
