Kosti, točnije rečeno lubanja ili dijelovi lubanje hrvatskog vladara čije je ostatke krajem 19. stoljeća pronašao fra Lujo Marun tijekom istraživanja starohrvatskog arheološkog lokaliteta u Biskupiji kod Knina, možda nisu zauvijek izgubljni kao što se do sada pretpostavljalo. Naime, pojavili su se dokumenti koji upućuju na mogućnost da su pohranjeni u tzv. vremenskoj kapsuli ispod humka (mogile) koju su tijekom proslave 1000. obljetnice Hrvatskog kraljevstva 1925. godine podigli članovi Hrvatskog Sokola.
Vijest o tome donio je "Večernji list", a tekst je napisso meritorni autor Damir Stanić, viši arhivist u Hrvatskom državnom arhivu. Pokaže li se su tragovi vjerodostojni na pomolu je arheološka senzacija iako će do raspleta doći tek 2035. godine kada će biti otvorena vremenska kapsula kako su to predvidjeli graditelji mogile u Maksimiru u kojoj se, kaže Damir Stanić "kolokvijalno rečeno, pred našim očima vjerojatno nalazi sveti gral nacionalne historiografije, ostaci jednog ranosrednjovjekovnog hrvatskog vladara".
Priča počinje, donosi "Večernji list" krajem 19. stoljeća kada su pionir hrvatske arheologije fra Lujo Marun i drugi zaslužni istraživači, na rimokatoličkom groblju u selu Biskupija kod Knina otkrili niz ukopa s izrazito luksuznim grobnim prilozima – franačkim mačevima, pozlaćenim srebrnim i brončanim ostrugama, bizantskim zlatnicima, ostacima zlatom istkane svile, naušnicama i raznim drugim predmetima kakvi se povezuju samo uz najelitniji sloj onodobnog društva.
Takav nalaz mogao je biti očekivan upravo u Biskupiji gdje je u 9. stoljeću bila podignuta bazilika koja je služila kao mauzolej ranih hrvatskih vladarskih obitelji, a tu je od 11. stoljeća sjedište imao hrvatski biskup.
– Biskupijski nalazi – piše Stanić – toliko su važni da se na europskoj razini cijeli jedan arheološki horizont kraja 8. i početka 9. stoljeća naziva Biskupija-Crkvina. U najraskošnijem sarkofagu s tog lokaliteta pronađen je skelet pokojnika s luksuznim grobnim prilozima – pozlaćenima franačkim ostrugama, privjeskom od japisa te bizantski zlatnik, zlatom obrubljena svila koja se na žalost u doticaju s atmosferilijama i ljudskom rukom raspala.
Sarkofag s pokojnikom potom je prenesen u Knin, da bi se nakon nekog vremena pokojnikove kosti zagubile te danas, barem u široj javnosti nije poznato gdje se nalaze i da li su do danas uopće sačuvane. Do sada se vjerovalo da su posmrtni ostaci tog hrvatskog vladara nepovratno izgubljeni no čini se da ipak nije tako. Naime, piše "Večernji list", Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu započeo je sredinom rujna 2020. godine na svom YouTube kanalu objavljivati Archeocast, seriju razgovora s etabliranim znanstvenicima. U prvoj tom serijala Maju Petrinec, dugogodišnju istraživačicu lokaliteta Crkvina u Biskupiji spomenula je da je njihov, pokojni kolega Mate Zekan jednom prilikom spomenuo kako je u arhivi Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu pronašao podatak da je lubanja pronađena u sarkofagu s hipokampima pohranjena u komori mogile koju su u zagrebačkom parku Maksimir u povodu proslave 1000. obljetnice Hrvatskog Kraljevstva 1925. podigli članovi Hrvatskog Sokola!
– Ta informacija djelovala mi je nevjerojatno – piše Damir Stanić – ali kada sam počeo inicijalno istraživanje brzo sam pronašao radove u kojima su se te vladarske kosti spominjale.
Otkriće mogućosti da se ostaci hrvatskog vladara iz 9. stoljeća pronađeni u Biskupiji kod Knina, prvorazredna je vijest za Šibensko - kninsku županiju na čijem području su nikle prve hrvatske državne tvorevine iako vjerojatno od toga neće imati neke osobito velike koristi jer se većina kapitalnih arheoloških nalaza hrvatske nacionalne povijesti pronađena u Biskupiji, Kninu, na Bribirskoj glavici i Cetini, nalazi u Splitu i Zadru, a ne u Kninu ili Šibeniku.
Pročitajte više na: https://www.vecernji.hr/vijesti/tajna-od-stotinu-godina-pociva-li-drevni-hrvatski-vladar-u-mogili-u-maksimiru-1450954
Biskupija
Arheološki perivoj Biskupija koji se nalazi desetak kilometara južno od Knina u središtu Kosovog polja, predstavlja ključnu točku prepoznavanja prvobitnog kulturnog identiteta Hrvata. Taj arheološki perivoj poznat i pod imenom Pet Crkava zato što su na lokalitetima Crkvina, Lopuška glavica, Bukurovića Podvornica i Stupovi otkriveni ostaci pet starohrvatskih sakralnih objekata, jedno je najznačajnijih arheoloških nalazišta hrvatske nacionalne povijesti i najveće srednjovjekovno arheološko nalazište u Hrvatskoj. U Biskupiji su pronađeni neki od kapitalnih spomenika iz razdoblja nastajanja i stvaranja prvih hrvatskih državnih tvorevina. Kulturno - umjetnička baština otkrivena tijekom arheoloških istraživanja u Biskupiji zajedno sa ostalim starohrvatskim spomenicima pronađenim na području jezgre najstarije hrvatske države koja se prostirala između rijeka Zrmanje i Cetina, a "kičma" joj je bila rijeka Krka, temeljna je povijesna potvrda postojanja Hrvata kao naroda. Svi arheološki nalazi s tog područja pripadaju razdoblju od kraja 6. i početka 7. stoljeća do 11. stoljeća. Potječu dakle iz onog vremena u kojemu su se za Hrvate, nakon dijaspore koja je započela sredinom prvog tisućljeća, zbili najvažniji događaji - okončana je era njihovog lutalačkog života, nastaju njihove prve državne jezgre, a prihvaćanje kršćanstva utječe na povezivanje s europskom kulturom i tradicijom. Te dramatične promjene okvir su u kojemu se događa duhovni, kulturni umjetnički preporod Hrvata. Likovna ostvarenja iz toga vremena s prepoznatljivim ornamentima, natpisima na kojima je sačuvano ime Hrvata kao naroda, najstarijim poznatim likovima hrvatskih dostojanstvenika i imena hrvatskih vladara i poput Trpimira, Muncimira ili Branimira, pronađena velikim dijelom upravo u Biskupiji, temelj su nacionalnog identiteta Hrvata. Arheološki perivoj Biskupija, ili arheološki perivoj Pet Crkava za hrvatsku je nacionalnu povijest važan i zbog toga što je tu 1885. godine fra Lujo Marun ( ) počeo prva sustavna arheološka istraživanja od kojih počinje razvitak hrvatske arheologije. Sve crkve srušene su početkom 16. stoljeća kada su Turci zauzeli cijelo to područje. Njihovi ostaci sačuvani su samo u tlorisu, a dragocjeni arheološki nalazi čuvaju se u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu.
Lokalitet Crkvina
Crkva sv. Marije iz prve polovine 9. stoljeća bila je mauzolej hrvatskih vladara, a u 11. stoljeću, za vladavine kralja Petra Krešimira IV., dograđena je kompleksom prostorija za katedralni kaptol pa je ta crkva postala sjedištem hrvatskog biskupa. Preuređena je i ponovno posvećena u doba kralja Zvonimira. Očuvana je samo u temeljima, ali njen tloris svjedoči da je to bila velike trobrodne katedrale - najveća i najraskošnije ukrašena do sada poznata starohrvatska crkva. Ta crkva prva je tropasidalna crkva u Hrvatskoj. Njena gradnja, kao i gradnja ostalih crkava na području ranosrednjovjekovne hrvatske države na prostoru između rijeke Cetine i Zrmanje, neposredna je posljedica povijesnog čina pokrštavanja Hrvata. U razdoblju od 9. do 11. stoljeća u toj je crkvi četiri puta mijenjan liturgijski namještaj. Prve promjene izvršene su u doba kneza Branimira, a tijekom arheoloških istraživanja pronađeni ulomci svjedoče o najranijem razdoblju nastajanja crkvene umjetnosti u Hrvatskoj. Nalazi mačeva, ostruga i vrijednog nakita upućuju na zaključak da su tu pokapani pripadnici onovremenog hrvatskog vladajućeg sloja, najvjerojatnije kneževskog roda Trpimirovića, a ostaci monumentalnih ciborija i oltarnih pregrada svjedoče o izuzetnoj raskoši tog sakralnog zdanja iz 9. stoljeća. Iz crkve sv. Marije potječe i znameniti zabat oltarne pregrade s likom Bogorodice i napisom SAL VE(RE)G(INA) S(ALVE) V(I)RGO, iz 11. stoljeća. Taj lik najstarija je skulptura s prikazom Bogorodice u Hrvata, a štuje se i danas kao Gospa Velikog Hrvatskog Zavjeta. Iz te crkve potječe i raskošna kamena tranzena s prikazom Bogorodice i sačuvanim likovima sveca i ratnika. Uz ostatke starohrvatske crkve sv. Marije 1938. godine, povodom obilježavanja 850. obljetnice smrti hrvatskog kralja Zvonimira, podignuta je prema projektima kipara Ivana Meštrovića ( ) spomen crkva sv. Marije.
Lokalitet Lopuška glavica
Na ovom lokalitetu arheolozi su otkrili ostatke starohrvatske bazilike iz 9. stoljeća, koji svjedoče o naglom razvoju graditeljstva i umjetnosti u Hrvatskoj u doba kneza Trpimira. Svojim tlorisom ta crkva, kao i crkva sv. Marije na obližnjem lokalitetu Crkvina, potvrđuje prihvaćanje zapadnog ritusa u hrvatskoj crkvi.
Lokalitet Stupovi
Ostaci crkve sv. Cecilije na Stupovima nastala je najvjerojatnije u drugoj polovici 9. stoljeća, u doba kneza Branimira koji dolazi na vlast 879. godine. To je razdoblje procvata rane hrvatske arhitekture i skulpture. Obnova starih i gradnja novih crkava provodi se prema napucima samog pape, a o snazi kneza Branimira svjedoči spominjanje njegovog imena na čak pet do sada pronađenih dijelova kamenog crkvenog namještaja iz tog vremena. Crkva sv. Cecilije, očuvana samo u temeljima, bila je bogato ukrašena prostrana trobrodna, troapsidalna bazilika Postoje mišljenja da je baš tu 1088. održan sabor na kojemu je poginuo hrvatski kralj Dmitar Zvonimir.
