Snimljen je treći edukativni film posvećen je fenomenu bezvodnog krša kojim teče 72,5 kilometara rijeke Krke, priopćili su iu JU NP Krka.
Hrvatska se smatra klasičnom zemljom krša u europskim okvirima, poglavito u Dalmaciji, gdje je opjevan u brojnim pjesmama, kao temeljna kulisa života ovdašnjeg čovjeka kroz mnoga stoljeća.
Krka je 72,5 km duga dalmatinska krška rijeka koja izvire kao vökliško nepresušno vrelo u podnožju planine Dinare. Zato je treći edukativni film Javne ustanove „Nacionalni park Krka“, nakon sedam slapova i sedre koja ih je izgradila, posvećen upravo kršu, kako bismo, na vizualno zanimljiv i informativan način, naučili nešto više o specifičnom i vrlo osjetljivom krškom području rijeke Krke, na kojemu se od prapovijesti intenzivno razvijaju razni oblici ljudske prisutnosti i djelovanja.
Krka se urezala između ravnokotarskog prostora, zaravni Čikole i Dalmatinske zagore, okružena planinskim masivima Velebita, Dinare, Svilaje i Mosora. Krška područja odlikuje bezvodnost. Prevlast karbonatnih stijena i njihova tektonska razlomljenost pospješuju poniranje atmosferskih voda u unutrašnjost dok krajobrazom dominira krš.
Upravo stoga, pojava vode na površini ima veliko značenje i rijeka Krka predstavlja fenomen jer je ona zapravo viseća tekućica koja na toj podlozi ne gubi vodu. Geološko formiranje područja rijeke Krke počinje sedimentacijom vapnenaca, koja se odvijala tijekom donje i srednje jure, a nastavljeno je sedimentacijom karbonata tijekom cenomana i turona. Teren kojim protječe vodotok rijeke Krke izgrađen je od vapnenca i dolomita, te dolomitičnih vapnenaca paleozojske i mezozojske starosti, ali i od tercijarnih paleogenskih vapnenaca, lapora, pješčenjaka i konglomerata.
Današnji izgled kanjona Krke rezultat je tektonskih pokreta i površinskih procesa okršavanja u karbonatnim naslagama. Nakon würmske odledbe u pleistocenu, zbog općeg otapanja ledene kore na Zemlji došlo je do dizanja razine mora i potapanja današnje jadranske obale. U to vrijeme oblikovano je ušće rijeke Krke od Šibenskog kanala do podnožja Skradinskog buka. Stvaranjem sedrenih naslaga u postwürmskom razdoblju počinje izdizanje Skradinskog buka, Roškog slapa i ostalih slapova duž vodotoka, koje rezultira stvaranjem Visovačkog jezera i ostalih ujezerenih voda u kanjonskom dijelu Krke, potapanjem ušća rijeke Čikole, nastajanjem brzaka, speleoloških objekata, močvara i poplavnih livada.
Rijeka Krka izuzetan je vodotok u prostoru dalmatinskog krša, a njezin kanjonski izgled rezultat je geološke građe kamenog terena kojim protječe i dugotrajnih procesa postupnog urezivanja duž tektonskim pokretima formiranih rasjeda i pukotina unutar karbonatnih vapnenaca mezozojske i tercijarne starosti. To je urezivanje osobito intenzivirano tijekom glacijalnih i interglacijalnih intervala u vrijeme mlađeg geološkog razdoblja pleistocena. Tada dolazi do stvaranja sedrenih barijera golemih dimenzija na pojedinim dijelovima vodotoka, a plavljenjem mora stvara se estuarij donjeg toka Krke i današnji izgled gornjeg ujezerenog prostora s kanjonskim dijelom rijeke i njezinom sadašnjom hidrološkom mrežom. Na području Parka danas su vidljivi tipični krški oblici i geološki fenomeni: kamenice, škrape, primjerci fosila rudista, vrtložni lonci, ostaci fosilne sedre, špilje i čitavo bogatstvo podzemnog svijeta.
Jedinstvena krška raznolikost ovog područja neprocjenjiva je vrijednost koju treba sačuvati. Edukativni film o kršu možete pogledati na:
