Četvrtak, 28 Ožujak 2019 13:23

Cvijeće za hrabru Anu Rukavinu na njezin rođendan, u perivoju koji nosi njezino ime

Napisala: 
Cvijeće za hrabru Anu Rukavinu na njezin rođendan, u perivoju koji nosi njezino ime

Danas, na rođendan novinarke Ane Rukavine koja je umrla od leukemije prije 13 godina, ali je svojim apelom kasnije spasila mnoge živote, izaslanstvo Zajednice žena Katarina Zrinska iz Šibenika i šibenski gradonačelnik Danijel Mileta odnijeli su buket cvijića u park podno tvrđave svetog Mihovila koji nosi njezino ime.

Taj je park, koji se na žalost dovoljno ne održava, uređen i po njoj nazvan upravo na inicijativu te HDZ –ove zajednice žena, a članice te udruge svake godine odaju počast toj hrabroj ženi koja je izgubila bitku za život, ali je zato spasila mnoge.


Na današnji dan 1977. godine rođena je novinarka Ana Rukavina, žena koja je, nažalost tek nakon svoje prerane smrti, postala simbolom snage, želje i borbe za životom. Ana Rukavina napustila nas je, naime, 26. studenog 2006. godine, nakon borbe s leukemijom, a posljednje pismo koje je napisala, a u kojem su se najviše istaknule njene samo dvije riječi – “Želim život”, tada je odjeknulo zemljom i pokrenulo lavinu koja sada traje već više od deset godina te nikoga nije niti može ostaviti ravnodušnim.
Naime, nakon što je njeno pismo, u kojem je iskreno izrazila svoju ogromnu želju za životom i u kojoj je sve ljude dobra srca zamolila za pomoć u njenom liječenju, počelo kružiti e mailovima, a zatim i svim portalima, novinama, televizijskim vijestima i radijskim eterima, pokrenuta je akcija “Želim život”. Ljudi su počeli prikupljati donacije i sredstva za Anino eventualno liječenje u SAD-u, a Hrvatska je tada pokazala da se zna i može ujediniti kad je to stvarno najpotrebnije i za zaista važan cilj.
Ipak, unatoč silnim naporima liječnika, medicinskih sestara, ili kako ih je Ana zvala – “drage sestrice”, kao i unatoč njenoj borbi za životom, želji i hrabrosti, Ana se nije uspjela izboriti s bolesti", napisala je u povodu njezinog rođendana Vlatka Ernečić.

 

Za vrijeme Aninog liječenja, u Hrvatskoj nije postojao dovoljno razvijen sustav dobrovoljnog darivanja koštane srži, u registru nije bio dovoljan broj darivatelja, a ako ih je i bilo, uglavnom se radilo o članovima obitelji oboljelih. Nakon njene smrti, njezina obitelj, prijatelji i poznanici sami su sebi postavljali milijun pitanja i shvatili da bolest od koje je bolovala Ana uopće nije toliko rijetka, a pomoć koju osobe oboljele od iste imaju, odnosno koju su tada imale kod nas, minimalna. S obzirom na to da se darivatelj koštane srži, ukoliko nitko iz obitelji nije bio podudaran, tražio izvan Hrvatske te je taj postupak trajao i po šest mjeseci, Anina je obitelj znala da se nešto mora promijeniti. Tako je nastala Zaklada, koja uspješno djeluje do danas,

Ana je rođena 28. ožujka 1977. godine u Zagrebu, gdje je završila osnovnu školu i Centar za kulturu u Križanićevoj ulici. Zatim je studirala novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti, gdje je diplomirala 12. listopada 2001. Od ožujka 2002. radila je kao novinarka u gradskoj rubrici u Vjesniku, a njeni se kolege sjećaju anegdote s početka njene karijere ondje, kad je tadašnjem uredniku rekla: “Uredniče, silno želim biti novinarka, i ništa više.” Uvijek puna vedrog duha, entuzijazma i želje za radom i napretkom nastavila je raditi i do svog preseljenja u Šibenik, gdje se udala i nastavila raditi kao Vjesnikova dopisnica.
2005. godine dijagnosticirana joj je leukemija, od koje se liječila na Odjelu za transplantaciju koštane srži na KBC-u na Rebru, gdje se počela oporavljati. Bolest se, nažalost, vratila u listopadu 2006. godine.
 

Objavljeno u Volim Šibenik
Više u ovoj kategoriji:

ČASOPIS VOLIM ŠIBENIK

 

MOK.hr koristi kolačiće (eng. cookies) kako bi vam pružio bolje korisničko iskustvo. Nastavkom pregleda mok.hr stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se!